Publika može očekivati stvarnu glazbu na stvarnim instrumentima, koju pjevaju stvarni ljudi. Bez AI-ja, matrica, playbacka, filtara i šminke. Samo gole pjesme i goli BluVinil.
Tako Matej Nakić najavljuje koncertnu promociju novog albuma "Carstvo Mediterana", koju će šibenski sastav BluVinil održati 7. veljače u zagrebačkom Boogaloou.
Četvorica glazbenika, Nakić, Bruno Jakelić, Branimir Župić i Ante Lovrić Tancalo, već devet godina grade prepoznatljiv zvuk koji spaja melodičnu pristupačnost s tekstovima koji ne bježe od pitanja identiteta, nostalgije i suvremenog života na Jadranu i šire.
Njihov najnoviji album "Carstvo Mediterana", objavljen krajem 2025., treći je u njihovu studijskom opusu i predstavlja najambiciozniji materijal do sada: dvadesetak pjesama koje funkcioniraju kao jedinstven narativni svijet, a ne tek izbor singlova s radija. U vremenu u kojem se albume sve češće doživljava kao zbirku pojedinačnih pjesama, BluVinil se odlučio za format koji se sluša u cjelini i koji nosi snažan osjećaj mjesta, pripadnosti i pitanja o tome tko smo i odakle dolazimo.
Iza albuma stoji razdoblje stvaralačke euforije kakvu ni sami nisu očekivali, a sve je, kako kažu, počelo gotovo slučajno, iz nekoliko sitnih fragmenata koji su se počeli slagati u veću sliku.
- "Carstvo Mediterana" je prije svega album koji se oteo kontroli. Počelo je s nekoliko glazbenih i tekstualnih crtica koje su me podsjećale na odrastanje u poslijeratnom Šibeniku, a onda se odjednom otvorio prostor inspiracije i u kratkom roku nastalo je dvadeset novih pjesama - kaže Nakić.
Vokal BluVinila otkriva da je materijal za album pisao ljeti 2025., i to u Zagrebu, daleko od mora. Iako je pjesme pisao okružen asfaltom metropole, tematski je album ostao čvrsto vezan za jug i rodni kraj.
- Sve se dogodilo u vrlo kratkom vremenskom roku: kako sam ih brzo napisao, jednako brzo bismo ih prosvirali u prostoru za probe te usnimili kod našeg dragog producenta Skansija. Vladala je neka euforija u zraku, zanos, ljubav i duboko prijateljstvo.
Dvadeset pjesama na albumu danas je rijetkost, a mnogi bi takav materijal rasporedili na dva izdanja i razvukli objavu singlova samo da bi osigurali još koji promil tantijema od radijskih puštanja. No Šibenčani, čini se, ne razmišljaju tako.
- Koncept duplog albuma za nas je nešto jako aktualno jer smo na takvoj glazbi odrasli i mi sami. Od Pink Floyda i Beatlesa pa sve do Azre i kultnih "Filigranskih pločnika". Za nas se glazba i emocija komuniciraju kroz format albuma, a ne pjesme od dvije i pol minute. Razdvajati "Carstvo" na dva dijela bila bi loša odluka, pa čak i kalkulantska. BluVinil je sve, samo ne to.
Rock, pop, funk, plesni momenti, nostalgija i sjetne dionice često se u istim pjesmama sudaraju bez zadrške. Žanrovski ih je i dalje teško jednoznačno odrediti, a Nakić to objašnjava vrlo jednostavno.
- To je naš prirodni zvuk. Ja kao autor za drugačije i ne znam jer s momcima sviram praktički otkad sam se rodio. Lako je pisati tekstove i glazbu za ljude uz koje duboko osjećaš glazbu i s kojima dijeliš toliko lijepih uspomena. To je kao da pišeš dijaloge za glumce koje vrlo dobro poznaješ.
Razrješenje muka autora ovog teksta kako bend najtočnije etiketirati Nakić donosi kada kaže da je BluVinil čista melodrama. Od žestokog do nježnijeg i blažeg zvuka, od himne i euforije do tuge i rezigniranosti, od ironije i ravnodušnosti do pretjerivanja i dramatiziranja: - Naša se glazba najbolje kategorizira kroz emocije.
I dok su žanrovski možda postojale nedoumice, tematski je ovaj album jasno određen, što je također vrijedno spomena jer je konceptualnost albuma izumrla vještina kojom Nakić i družina u BluVinilu vješto barataju.
- Album je posvećen gradu Šibeniku i svemu što nam je taj grad dao. Sposobnost da cijenimo život u laganom ritmu, da znamo guštati i iskoristiti sve što nam dan nudi. Najvažnije, da se ne shvaćamo previše ozbiljno i da smo uvijek spremni okrenuti šalu na vlastiti račun.
Tematski su, dodaje, otišli i dalje nego prije. Osim ljubavnih i socijalnih tema, koje su i ranije bile prisutne, na ovom se albumu snažnije otvaraju pitanja identiteta, zajednice i korijena koji ih vežu za simbolički prostor Dalmacije.
- Neke su me pjesme emotivno iscrpile - priznaje Nakić i posebno izdvaja "Oluju riječi", "Čudo", "Ceste i gradove" te "Kralja prašine i gline".
- U tekstu nema laganja. Ima samo uljepšavanja realnosti, ali to nije isto. Otvaranje u pjesmi za mene nikada nije bio problem niti je to nešto što se uopće može dovesti u pitanje. Jer čemu uopće raditi pjesme ako prešućuješ i držiš figu u džepu? To je za ove autore koji pišu po narudžbi... - jasan je Šibenčanin.
Posebno mjesto na albumu ima i promišljanje identiteta, koje Nakić sažima kroz stihove parafraze Arsena Dedića u pjesmi "She she she".
- Ovim smo albumom napokon shvatili kamo pripadamo. U pjesmi "She she she" parafraziramo Arsenove stihove: "Možda pošli bismo dalje/Da se ne vratimo nikad/Ali dobro su nas čuvali ti lanci/Za toplu obalu djetinjstva bili smo vezani ko čamci." Navedeni stihovi jako dobro zahvaćaju čežnju mladog duha da pokuša negirati sve što je prije bilo i stvoriti za sebe jedan novi identitet, smatrajući da je svijet započeo evo baš na dan njegova rođenja.
Melodramatični Šibenčanin smatra romantičnom tlapnju mlade osobe i ideju da svoj identitet može izgraditi posve samostalno, lišen utjecaja prošlih vremena i prostora kojemu pripada. Iskreno priznaje da je ta tlapnja utopistička jer, kako starimo, shvaćamo koliko je to naivno i kako je čovjek barem u jednakoj mjeri produkt svoje okoline i kulture koliko je produkt svoje želje za samoodređenjem.
- Time smo i mi sami nužno produkt kraja kojem pripadamo, Dalmacije, Zagore, šibenskog cinizma, beštimje i strasti. Takvi smo i od toga se pobjeći ne može. Kao što naš Mišo piva, "južnjačke sam krvi".
Glazbeno, "Carstvo Mediterana" obiluje pamtljivim vokalnim melodijama i zaraznim linijama, ali Nakić kaže da se nikad nije morao svjesno suzdržavati da bi ostao "hitoidan".
- Kontrast između rokerskog belkanta i želje za eksperimentiranjem duboko je ukorijenjen u naše sviranje te u glazbu na kojoj smo svi skupa odrasli, pa su takve kombinacije prirodan dio rukopisa. Nema mi lipše stvari nego raspisati neku nakićenu, baroknu melodiju za sintesajzer, pa preko svega otpjevati fioretto.
A što publika može očekivati 7. veljače u Boogaloou?
Kao uvod u koncertnu promociju albuma, Nakić otkriva kako će odsvirati većinu "Carstva". Jer teško je uvrstiti svih 20 pjesama na set-listu, pored toliko starih stvari koje žele predstaviti, ali i koje publika želi čuti.
- Publika može očekivati stvarnu glazbu na stvarnim instrumentima, koju pjevaju stvarni ljudi. Bez AI-ja, matrica, playbacka, filtara i šminke. Samo gole pjesme i goli BluVinil.
Na pitanje što bi preporučio nekome tko ih prvi put sluša, bez puno razmišljanja upućuje na nekoliko pjesama s novog albuma, ali i na starije stvari poput "Apaša", "Heroja", "Like" i "Sve što sam bio".
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....