Glazbenik iz Zagreba ima 24 godine i pred njim je velika karijera, mogao bi postati novi Pogorelić. Divan koncert

U Lisinskom su, na  koncertu Zagrebačke filhamronije nastupili Kinez Jong-Jie Yin i Hrvat Jan Niković. Obojica studiraju glazbu u Berlinu

Premda na Dan crvenih haljina koncert Zagrebačke filharmonije nije nominalno odavao nikakve poveznice s temom iz svijeta zdravlja (učestalost moždanog udara kod žena), svim ženama i njihovim pratiteljima u Dvorani Lisinski program Plavog ciklusa u petak, 6. veljače, zasigurno je poboljšao krvnu sliku. Naime, toga je dana orkestar muzicirao uz dvojicu predstavnika Z-generacije koje doba sveprisutnih igrica i društvenih medija nije omelo u namjeri da zavladaju čarolijom klasične glazbe. Upravo suprotno, Internet im je samo pomogao u komunikaciji s "globalnim selom" kako učiti najboljih i kako se povezati s istomišljenicima. Pitanje je kako bi se 25-godišnji Kinez Jong-Jie Yin i godinu mlađi Hrvat Jan Niković inače sreli, premda su ih obojicu životni putovi doveli do susjednih adresa u Berlinu gdje su trenutačno obojica na studiju. Povezala ih je prošloga tjedna dodatno Zagrebačka filharmonija koja je pijanistu Nikoviću dugovala solistički nastup otkako ga je krajem 2024. na Filharmonijskom balu proglasila Mladim glazbenikom godine, dok je kineski maestro Yin kao finalist prošlogodišnje Karajanove nagrade i debija na Salzburškom festivalu među "must have" mladim dirigentima u Europi. Obojica su odrastali u okolinama u kojima su mogli kompletno zadržati fokus na "analogno" bavljenje starinskim vještinama zapadnjačke klasične glazbe koje iziskuje višesatno dnevno vježbanje, slušanje, proučavanje: u Kini su zapadne društvene mreže zabranjene, dok su Nikovićevi roditelji mladom pijanistu predložili da za komunikaciju sa svijetom koristi "starinski" mobitel s tipkama bez interaktivnog zaslona.

Jan Niković

Davor Puklavec/pixsell/Pixsell

Koncert Plavog ciklusa Zagrebacke filharmonije u KD Vatroslav Lisinski

Davor Puklavec/pixsell/Pixsell

Uglavnom, svaki je na svojoj strani svijeta danas izrastao u prekrasnog mladog čovjeka sa smiješkom na licu, koji poštuje starinu i sve ono što je do danas postignuto u klasičnoj glazbi, ali koji ne bježi od izazova suvremenosti kroz koju ponosno kroči nepresušnom energijom svoje mladosti. Sve se to moglo osjetiti u naelektriziranosti prostora na koncertu posvećenom skandinavskim romanticima, Norvežaninu Edvardu Griegu i Fincu Jeanu Sibeliusu, čije su partiture poput spužve upile njihov specifični energični stil, zvjezdani profil i karakter muziciranja koji garantira budućnost klasične glazbe te fizički i emotivno blagotvorno djeluje na slušatelje u akustici prostora. Maestro Yin od prve je prštavo i poletno krenuo Griegovim Norveškim plesovima, što je skandinavski pandan Brahmsovim Mađarskim plesovima ili Dvořàkovim Slavenskim plesovima. Pokazao je svoju nevjerojatnu karizmu i dobar kontakt s kompletnim orkestrom koji ga je pratio u dahu. Uslijedila je solistička točka večeri, popularan klavirski koncert istoga skladatelja kojega u posljednjih mjesec dana naša filharmonija intenzivno izvodi jer joj, očito, u Novoj godini, donosi sreću: onaj u a-molu, op. 16 s Nikovićem kao solistom. A on, poput nekog novog Pogorelića – pijanist je jasne vizije zvučnih katedrala i kristalne sviračke čistoće. Jači je u brzacima nego u kantileni za koju mu još mrvicu nedostaje strpljenja, ali njegov ton je iskričav, vlada svim zvučnim aspektima klavira i u akordima donosi nevjerojatnu snagu, pravi vatromet i eksploziju emocija. Ne čudi da ga je još kao dječaka prije desetak godina upravo kineska pijanistička zvijezda Lang Lang odabrao za svojeg pratitelja na pred 70 000-tim auditorijem Allianz Arene u povodu predstavljanja nove momčadi FC Bayern Münchena, što mu je kao tadašnjem istodobno i nogometašu i pijanistu bila iznimna čast. Za dodatak nakon Griega i ovacija koje su uslijedile odabrao je vrlo intimni dodatak - jednu od Bartokove Tri mađarske narodne pjesme iz Csika, pokazavši specifičnu sklonost ka glazbenoj meditativnosti.

Davor Puklavec/pixsell/Pixsell

U drugom je dijelu maestro Yin došao na svoje u raskošnoj partituri Sibeliusove Druge simfonije potvrdivši ono što se već slutilo od prvog tona, da je riječ o mladiću pred kojim je ozbiljna karijera, koji je u stanju sigurno voditi orkestar u preciznim nijansiranjima dramatike sve do fanfarnog finala. Ono što je najvažnije, za razliku od Karajanova dirigentskog naraštaja, ovo je dirigent koji bez diktatorskog pristupa energičnim duhom maksimalno motivira glazbenike da zajedno s njime publici pruže jedinstveni doživljaj i uljepšaju joj kraj tjedna.