Sramotno sam malo pisao o grupi Sparks, koju još od 1968. godine čine braća Ron i Russell Mael iz Los Angelesa. Prošla je i sva sila drugih glazbenika kroz Sparkse, no u osnovi su to bili i ostali Ron i Russell, koji se odupiru zakonitostima popularne glazbe, ali i postulatima fizike, kemije i medicine. Njihov "A Girl Crying In Her Latte" bio mi je jedan od najboljih albuma 2023. godine, a pamtim i nastup s Franz Ferdinandom (FFS) na INmusicu 2015., no Sparks su prije i poslije svega bili neshvaćeni ludisti, bizarni geniji i branitelji avangarde u pop glazbi, kako prije, tako i za vrijeme novog vala, pa i u desetljećima poslije.
"MAD!" je, kako mu i naziv sugerira, luckast i pomaknut, ali i još jedan dokaz koliko Ron i Russell promišljaju i stvaraju pop glazbu izvan uobičajenih pop obrazaca; nalik čudnoj mješavini synth-popa, new wavea, disca, Krautrocka, punka, kabarea... i sve to uz apsurdnu, duhovitu i ekscentričnu poeziju, koja je sve samo ne bedasta. Nimalo ne čudi što su još kasnih 70-ih Sparkse kao uzore navodili Sex Pistols, Joy Division, Devo, Siouxsie And The Banshees, a kasnije i New Order, The Smiths, Depeche Mode, The Human League. Sparks su ih gotovo sve nadživjeli, a još jedan dokaz njihove dugovječnosti i maštovitosti najnoviji je, bog te pitaj koji po redu. album "MAD!". Previše ih je i za nabrojati i preslušati, a kamoli za stvoriti, no Sparks su svemogući luckasti izumitelji popa za publiku koja prezire ordinarno pop smeće.
Komentari
0