"Kombinirajući duboko znanje i iskreno poštivanje tradicije s briljantnim smislom za dramu i maštu, Gabriele Coen stvara neke od najuzbudljivijih, najmaštovitijih novih židovskih skladbi današnjice. Jako moderno, ali čvrsto ukorijenjeno u povijesti, Gabriele Coen Quintet svira sa strašću, integritetom i besprijekornim muziciranjem."
Tim je riječima John Zorn, jedan od najcjenjenijih glazbenika današnjice opisao glazbu koju izvodi Gabriele Coen, Talijan koji sa svojim kvintetom dolazi u zagrebački klub Močvara u ponedjeljak, 31. siječnja. Coen svoj ekskluzivni koncert ima u sklopu obilježavanja Međunarodnog dana sjećanja na žrtve holokausta, a uoči tog koncerta je 51-godišnji glazbenik izdvojio vrijeme za intervju za Jutarnji.
Coen je odrastao u glazbenoj obitelji, njegov otac Massimo se smatra jednim od najvažnijih violinista svojeg vremena.
"S obzirom na očevo zanimanje, ja sam se muzikom počeo baviti na, recimo to, prirodan način. No, kada sam bio dijete, glazba me nije toliko zanimala jer sam je povezivao s čestim očevim izbivanjem iz kuće. Zapravo, moji roditelji me i nisu tjerali da se bavim glazbom s obzirom na to da su to pokušali s dva moja starija brata koja nisu bila previše zainteresirana za to", počeo je Coen svoju priču i nastavio:
"No, kako sam kao dijete često posjećivao očeve koncerte klasične glazbe, počeli su me ti događaji jako impresionirati. Pozornica, svjetla, tišina prije izvedbe, pljesak, pozdravi prijatelja i svih ostalih nakon koncerta. S 12 godina sam se počeo malo intenzivnije baviti glazbom, a pravi početak se dogodio s 15 godina, kada sam počeo svirati alt saksofon. U međuvremenu je moj brat počeo svirati jazz bubnjeve i u kući je bilo puno jazz ploča gdje su puhači bili glavni protagonisti. To me je jako zanimalo, a na početku sam instinktivno odabrao saksofon, instrument koji se najviše veće s afroameričkom glazbom koju smo tada slušali. No, tijekom godina se mijenjaju ukusi i strasti, otkrivam svijet klarineta i prelazim na njega, kao i na druge vrste saksofona, posebno sopran i tenor saksofon."
Znači li to da je odlazak u jazz vode bio zbog bratovog utjecaja?
"Na neki način da. Kod kuće smo slušali dosta klasične glazbe, ali preko mog brata Emanuelea su u naš svijet upali jazz i rock. Jazz i improvizirana glazba polako su me osvojili. Moj prvi idol je bio Charlie Parker, to iz doba dok sam svirao alt saksofon. Kasnije sam imao pravu opsesiju ekspresivnim svemirom Johna Coltranea, postupno sam prelazio na sopran saksofon i početkom devedesetih sam u svojoj glazbi počeo povezivati jazz s world musicom."
Iako je jazz osnova glazbe koju izvodi Gabriele Coen, ipak je njegov stil obilježio klezmer, instrumentalna židovska glazba iz središnje i istočne Europe. On je spojio jazz s klezmerom i dobio jedinstveni zvuk koji ga je proslavio u svijetu.
"Nisam odrastao u klasičnom židovskom okruženju jer sam dijete iz miješanog braka, a klezmer sam počeo otkrivati, svirati i proučavati ga devedesetih godina prošlog stoljeća. Od tada se bavim uglavnom spajanjem jazza i klezmera i to mi je omogućilo nastupe diljem svijeta, a kada me ljudi pitaju kako sam se odlučio spojiti to dvoje što je mnogima nespojivo, odgovaram im da u stvarnosti ta dva žanra imaju puno sličnosti. I židovska je glazba, kao i jazz, glazba susreta različitih naroda i kultura, svojevrsna spužva koja upija različite nacionalne kulture zemalja koje su ugostile židovske zajednice. Ta glazba bi se mogla nazvati kontinuiranim putovanjem od istočne Europe i Mediterana do Latinske Amerike i Bliskog Istoka", objašnjava Coen.
Među klezmer izvođačima i onima koji su uzeli klezmer kao osnovu svojeg rada miješajući ga, poput samog Coena, s drugim glazbenim utjecajima, Gabriele ističe grupu The Klezmatics i Johna Zorna kao najveće uzore. Zornovo mišljenje o Coenu mogli ste pročitati na početku teksta, a ovaj slavni Amerikanac je u nekoliko navrata nastupao s Coenom te objavio dva njegova albuma na svojoj izdavačkoj kući.
"John Zorn mi je dao priliku da svoje djelo u kojem spajam jazz i world music približim široj publici i nikad mu zbog toga neću moći dovoljno zahvaliti. Sve je počelo dosta ležerno kada sam ga upoznao 2009. na koncertu u Stoneu u New Yorku, hramu avangarde. Tada sam mu poklonio kopiju mojeg prethodnog albuma, "Golem", a on me je sljedećeg jutra nazvao i oduševljeno ponudio snimanje novog albuma. Za njegovu izdavačku kuću snimio sam dva izrazito različita djela - prvo "Awakening" 2010. godine kada sam snimio uglavnom svoje skladbe koje su odražavale nove trendove u židovskoj glazbi. Sljedeći album, "Yiddish Melodies In Jazz", rezultat je intenzivnog istraživačkog rada koji je trajao više od pet godina i u kojem sam se fokusirao na underground veze između jazza i židovske glazbe. Tu sam uvrstio skladbe koje su se u nekom trenutku 'progurale' u mainstream jazz vode pa su je izvodili i Ella Fitzgerald, Billy Holiday, Cam Calloway i mnogi drugi."
Povezanost sa židovskom kulturom Coen pokazuje i time što će u Zagrebu nastupiti povodom obilježavanja Međunarodnog dana sjećanja na žrtve holokausta. Pitali smo ga koliko je važno da se i danas, 70 godina nakon Drugog svjetskog rata, govori o svemu što se tada događalo, ali i je li ga strah od mogućeg ponavljanja povijesti.
"Mislim da je danas vrlo važno govoriti o holokaustu i sjećati se svega što se tada događalo, ali u isto vrijeme moramo poslati jasnu poruku novim generacijama: sjećanje mora biti nešto živo, a ne sterilno obilježavanje. Mislim da se nacizam kao takav ne može ponovno pojaviti, ali opasnost od novih fašizama i marginaliziranja onih koji su drugačiji uvijek je realna opasnost."
Coen je jedan od onih umjetnika kojima je normalno da kroz svoj rad prenose i političku poruku. Isto tako jasno prenosi poruku svima onima koji su u vrijeme pandemije koronavirusa žestoko udarili na kulturu smatrajući da joj se treba dosta toga uskratiti.
"U ove dvije godine umjetnici i kulturni djelatnici zasigurno su teško kažnjeni. Ipak, treba zadržati optimizam jer svijet bez umjetnosti i kulture ne može postojati", jasno kaže Coen koji najavljuje što će zagrebačka publika moći čuti u ponedjeljak u klubu Močvara.
"Naš kvintet izvodi klezmer, jidiš, sefardsku i mediteransku glazbu, američki i europski židovski jazz u glazbenoj poruci koja ima za cilj doprijeti do svih i pokazati kako je dijalog između različitih kultura naša jedina moguća budućnost", zaključio je Coen.