Vinkovačko Gradsko kazalište "Joza Ivakić" prvi put će gostovati na Sterijinu pozorju, najvećem kazališnom festivalu u Srbiji, nekad najelitnijem u bivšoj državi, a i sad s najvećim međunarodnim ugledom.
Izvan konkurencije prikazat će "Tenu" Josipa Kozarca u režiji Dražena Ferenčine, koprodukciju sa zagrebačkom Gavellom, Gradskim kazalištem Požega, Ludens teatrom i Centrom za cjeloživotno učenje i kulturu Bjelovar.
Predstava "Tena" dobitnica je ovogodišnjeg Zlatnog Studija. Sterijino pozorje održat će se u Novom Sadu od 26. svibnja do 3. lipnja, a selektor Milivoje Mlađenović ovako je obrazložio odluku: "Iz romana Josipa Kozarca redatelj Dražen Ferenčina izlučuje iskonsko neprolazno, dok ekonomski realitet ostavlja u drugom planu. Pripovjedni predložak iskorišten je kao osnova za novu autorsku rekonstrukciju baštinjene građe. Elementi koreodrame, korskih glasova i ekspresionističke čestice u redateljskom pristupu, doprinose snažnom utisku o modernom kazališnom ostvarenju."
Niz izvrsnih naslova
Prije mjesec dana predstava je zaigrala u Beču, u Akzent Theateru, a gostovala je dosad u više naših kazališta. Druga vinkovačka koprodukcija, s dubrovačkim Kazalištem "Marin Držić", Ibsenova "Nora" u režiji Paola Tišljarića, gostovat će za koji tjedan na festivalu u Tivtu, a te dvije produkcije vinkovačkog teatra nisu njihove jedine relevantne izvan provincijalnih okvira i jedine koje pozivaju na festivale u Hrvatskoj i okolici ili pak osvajaju nagrade. Vinkovačko je kazalište postalo najzanimljiviji teatar u Slavoniji, s nizom izvrsnih predstava: "Štajga" po prozi Ivane Šojat u režiji Jasmina Novljakovića, kao i njegova režija Mrožekovih "Emigranata", Strindbergova "Gospođica Julija" u režiji Aide Bukvić, "Staklena menažerija" Tennesseeja Williamsa u režiji Dražena Ferenčine. Vinkovačko kazalište vodi, u drugom mandatu, Zdenko Rečić, diplomirani inženjer, nekad direktor velike tvrtke, bivši gradski pročelnik, koji je postao možda najvještiji kazališni producent u nas, a većega kazališnog entuzijasta dugo nisam susreo. Koprodukcije kakve poduzima novost su na našoj kulturnoj sceni. Uspio je na taj način maleno kazalište uzdići na razinu koje ono samo za sebe ne bi moglo postići, s obzirom na skroman budžet, jedva možda tucet zaposlenih i sa svega tri glumca na plaći. Sad priprema Čehovljeva "Galeba" u režiji Aide Bukvić, kao koprodukciju sa zagrebačkom Gavellom, osječkim HNK, pulskim INK i Kazalištem Marina Držića.
Nekad su tavorili
Vinkovačko kazalište jest prije Rečića tavorilo kao poluamatersko, s jednim glumcem na plaći, oslanjajući se na jeftine dječje predstave. Sad je to ozbiljna kuća s ozbiljnim repertoarom, a dječje predstave bolje su nego ikad. Jedino je budžet ostao manje-više isti. Vinkovačko kazalište jest, uz dubrovačko, karlovačko i varaždinsko, najagilnije javno izvan Zagreba i lijep primjer kako se može dobro raditi i gdje novca – nema.
Najvažnije jest pak to što ozbiljno produciran teatar privlači publiku, a publike je zapravo sve više te se čak može kazati da kazališta u nas nikad nisu bila ovoliko posjećena u povijesti, čak niti u ono doba nakon Drugoga svjetskog rata, kad su posvuda u provinciji formirani profesionalni ansambli.
Hoće li se trend nastaviti, naravno ne zna nitko, no ostaje činjenica da teatar u današnjem virtualnom svijetu postaje važniji ljudima nego ranije. Još k tome nema jeftinije zabave od eto susreta s glumicom ili glumcem oči u oči.