Protekli je petak zagrebački HNK neprimjereno obilježio stogodišnjicu rođenja Ranka Marinkovića, poslije Krleže najboljega hrvatskog pisca umjetničke proze u dvadesetom stoljeću. Dao je trosatni kazališni omnibus, musaku sačinjenu od Marinkovićevih novela, iz ruku troje redateljskih početnika. Zar, pobogu, središnja nacionalna kazališna kuća treba služiti kao vježbalište za kazališne šegrte?
Ipak, ima i vedrija strana. Treći dio omnibusa, kao dionicu lišenu razumljivog govora, maštovito je, hrabro i u slavu autora režirala Olja Lozica, čiji smo talent već nagovijestili pišući nedavno o njezinoj autorskoj predstavi “Sada je, zapravo, sve dobro” u Zagrebačkom kazalištu mladih. Ona, doduše, jedina među troje redatelja, i nije više doslovna početnica, nego početnica...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....