Ozren Grabarić učinio je čaroliju u predstavi. No, ova je režijska dosjetka poprilično početnička

Shakespeareovim "Snom Ivanjske noći" još iz 2007., koja je živjela sve do 2015., neobično dugo za današnje vrijeme u kojem politika diktira javnim kazalištima da neprestano moraju praviti nove predstave i gušiti stare, bez obzira na to koliko su te "stare" predstave gledane.

"Cyrano de Bergerac", povijesno-romantična drama iz 1897. francuskog pisca Edmonda Rostanda (1868. - 1918.), u nas se igra relativno često, što znači otprilike svakih deset godina do dvije premijere od Osijeka do Pule, a ova režija Aleksandra Popovskog (prijevod Ivana Kušana) jest, zapravo, uspjela, ali relativno. Nije me, dakle, oduševila, ali niti razočarala. Rekao bih da nije jasno zašto je stanku zazvao četvrti čin, tako da publika pomisli da nema antiklimaksa i da je predstavi kraj? Zbog tehničkih r...