Da korona kriza i epidomiološke mjere mogu pokazati različita lica i uloge u kulturi i politici pokazala nam je prošlotjedna rasprava u kojoj je župan Radimir Čačić pokušao osporiti planirane kulturne događaje zbog "višeg epidemiološkog interesa" pod obrazloženjem kako to uostalom rade "neuspješna djeca uspješnih roditelja". U vremenima kada kulturnjaci traže i najmanju "rupicu na bradi" kako bi uspjeli prehraniti obitelji koje žive od njihovih aktivnosti, ova je bahata izjava političara koji živi od poreza tih obitelji u nekoliko dana postala trn u oku kulturnjaka u Varaždinu.
Iz prve ruke, u razgovoru sa Janom Kerekešem pokušali smo doznati što se događalo u toj aferi koja je podijelila javnost.
Gospodine Jan, dugo sam čekao takvu priliku kako bih nekog glumca, čiji je otac uspješan glumac, upitao osjeća li on grižnju savjesti što je to on postao, a mnogi u generaciji nisu uspjeli imali priliku jer nisu imali takvog oca?
- Uspješan glumac se ne postaje preko noći, tu je tisuće proba, tisuće odigranih predstava, stotine tisuća odvoženih kilometara i možda milijuni izgovorenih rečenica i odglumljenih situacija u 11 različitih kazališta diljem Hrvatske, na snimanju filmova, serija i reklama. A ono što je najbolje tek su mi 33 godine. Što se tiče moje generacije glumaca, mojih kolega i kolega redatelja, siguran sam da svi koji me poznaju jako dobro znaju da moja izrazita predanost poslu, trud i pošten odnos prema svakome s kim surađujem su jedini razlog mog uspjeha i mojih rezultata. Moj otac mi je na mom putu pomogao isključivo kvalitetnim savjetima, uputama i podrškom na svakom koraku, nikad pozivanjem na prezime "Kerekeš", "žicanjem" drugih da me angažiraju. To se nikad neće dogoditi. Kad počinjemo na Akademiji dramske umjetnosti svi dobivamo jednake prilike, neki odlučuju odbiti uloge i posvetiti se isključivo studiranju. Ja sam prvu kazališnu ulogu odigrao već na drugoj godini fakulteta, a fakultet sam 2011. godine završio s desetak glavnih kazališnih uloga, snimljenih nekoliko serija, filmova, reklama i dobivenih nekoliko nacionalnih nagrada. Mislim da svaki glumac ipak sam kroji svoj put.
Stječete li danas dojam da bi bilo bolje da ste se rodili u obitelji nekog političara čija su djeca odmah dobila pedigre za sva vremena i sve sustave?
- Pa zar nisam i ja odmah dobio pedigre? Obzirom da prvo pitanje koje ste postavili meni postavi 90% novinara i moj odgovor se nalazi u skoro svim mojim intervjuima zadnjih 10 godina? Mislim da ne treba djecu klasificirati prema njihovim roditeljima. To je ružna društvena navika prepuna predrasuda i ne koristi apsolutno nikome. Isto tako mislim da je sasvim normalno da djeca često vide uzore upravo u svojim roditeljima i krenu istim putem u poslu. Bezbroj je takvih primjera u svim zanimanjima i meni je to baš predivno.
Pitam vas to jer me oduševila izjava bivšeg ministra, potpredsjednika Vlade, predsjednika raznih stranaka, zatvorenika, saborskog zastupnika i aktualnog župana koji je vas i neke druge nazvao „neuspješnom djecom uspješnih roditelja”. Kako ste to doživjeli?
- Obzirom da je to izgovorio na nacionalnoj televiziji doživio sam to kao napad na mene, moju obitelj i moj rad. To se ispod svake razine osobne kulture. Ironično je to što je upravo Radimir Čačić imao izrazito uspješnog oca, puno uspješnijeg i utjecajnijeg nego što je on danas na kraju svoje karijere. Za razliku od njega, ja sam početku svoje karijere i trudim se u kulturi ostaviti trag, a sudeći po tisućama komentara podrške i na kraju krajeva svojoj biografiji znam da je Radimir Čačić u krivu. Takve izjave mogu doći isključivo od izgubljenog, nesretnog čovjeka koji je upropastio nekoliko poduzeća, uništio živote stotinama ljudi koji su preko noći dobili otkaz i ono što je najvažnije nema funkcionalnu obitelj, pa ne može niti shvatiti što ta riječ znači.
Što vam je na to rekao „uspješni otac” Ljubomir ?
- Jednako ga je zgrozio način, povod i mjesto gdje je to izgovoreno. Kako i tata sam zna da to što je izgovoreno nije istina, preostalo mu je samo da se čudi ljudskoj gluposti. Njega je jednako pogodilo to što je župan rekao da se Kerekesh Teatar ne može nazvati kulturom. Kazalište dakle nije kultura. Ta izjava direktno vrijeđa sve kazališne i filmske umjetnike. To što jedan od dokazano najnagrađivanijih i najkvalitetnijih hrvatskih glumaca svih vremena piše, režira i glumi, to nije kultura. Župan je u u općini Vidovec pored Varaždina, na Zeljarijadi pod šatorom na sjedio na drvenoj klupi, pio gemišt i uživao u našoj predstavi koju smo igrali pred 800 ljudi. Nakon predstave nam je čestitao na izvedbi. Nama je drago što smo igrali predstavu u Vidovcu pod šatorom jer mislimo da je i to dio kulture i društvenog života. Ne znamo što se dogodilo županu, je li kulturu izgubio po putu ili mu je ostala pod šatorom.
I što ste zaključili?
- U politici očito nema mjesta za kulturu. Barem ne u Varaždinskoj županiji. Zbog takvih ljudi kao što je Radimir Čačić mi ćemo nažalost uvijek biti provincija koju je on svojevremeno nazvao žabokrečinom, a sad se svesrdno bori da budi glavna žaba. Ljubav koju osjećamo prema Varaždinu, ljudima koji žive u svim mjestima Varaždinske županije, nezamjenjivom "kaj-u" kojeg njegujemo na svakom koraku i naša kazališna kultura, očito nije dovoljno jaka da se bori s politikom na čelu s bahatim, bezobraznim i nekulturnim ljudima.
No, zašto ste, na početku,ispred kazališne grupe "Kerekesh teatar" mjere koje je župan predložio nazvali "najstrožim mjerama u Hrvatskoj"?
- Zato što je Stožer civilne zaštite Varaždinske županije predložio prvi da se i kazališnim predstavama zabrani održavanje za više od 50 posjetitelja. Drugim riječima, u tom trenutku Županijski stožer nije imao ni jedan jedini razlog da tu vrstu zabrane predloži Nacionalnom stožeru, niti je Nacionalni stožer ima jedno obrazloženje zašto je tu mjeru prihvatio. Štogod tko mislio, i nama je najvažnije zdravlje ljudi i podržavamo sve medicinske djelatnike koji se trude pomoći svima, no ako se nitko iz publike od 75 000 zaraženih nije zarazio na kazališnoj predstavi, zašto se donosi takva mjera za kazalište?
Kako su vam odgovorili iz županije jer se i vlasnica varaždinskog sportskog centra Mija Ivanković pobunila da bi bez posla s ovim „neustavnim mjerama ostalo 17 ljudi”?
- Pa nakon toga nam je župan odgovorio na nacionalnoj televiziji. Isključivo uvredama i omalovažavanjem našeg rada. Ja sam odgovoran za 6 zaposlenih, jedino što nemamo još vlastiti prostor za izvođenje predstava, već iznajmljujemo prostore diljem Hrvatske. Da imamo vlastiti prostor, sigurno bismo sada igrali predstave za 200 i više ljudi i sav prihod bismo usmjerili u Opću bolnicu Varaždin. Takav je Kerekesh Teatar.
Čini se da ste ratnu sjekiru otkopali nakon dva kratka spota u kojima se županu indiskeretno spominje i „magla”. On vam je odgovorio da je to „jadno i pijano”, a kako ste vi njemu?
- Sad odgovaram. Župan dobiva jako puno medijskog prostora, pogotovo na televiziji na kojoj je to izgovoreno, zanima me samo tko to plaća? On je samo ove godine na toj televiziji gostovao više od 10 puta, dakle svaki mjesec jednom. Žao mi je da nema više istraživačkog novinarstva, već se moramo zadovoljiti s površnim naslovima, izjavama izvučenim iz konteksta, senzacionalizmom i zapravo uvredljivim zadiranjem u privatnost. Pravi novinari mogli bi istražiti sve laži koje govori Radimir Čačić, npr. financijske izvještaje Kerekesh Teatra jer su javno dostupni svima u Registru neprofitnih organizacija, i mogli bi demantirati bahatog i nekulturnog župana no iz nekog razloga to ne čini niti jedan novinar, niti jedan medij.
Iz daleka se stječe dojam da se u pozadini valja neka svađa oko novaca za kulturu. U čemu je spor?
- Kako bi rekao Radimir Čačić "Situacija je vrlo jednostavna." Kerekesh Teatar se javio na Javni poziv Varaždinske županije, prijavio kao projekt najveći i najposjećeniji kazališni festival u Hrvatskoj - TJEDAN SMIJEHA - koji je ujedno i najveća i najposjećenija kulturna manifestacija u Varaždinskoj županiji (60 predstava u 10 dana u 15 gradova i općina) i dobili smo 3.000,00 kn. Manje od npr. udruge koja organizira dvodnevnu manifestaciju na kojoj se vrte dva odojka, udruge nordijskog hodanja ili pak šahovskog kluba koji je dobio 10 tisuća kuna. Sve putem istog natječaja. Kako je župan odlučio te novce kao "kikiriki, koštice" podijeliti baš znakovito tjedan dana prije izbora, mi smo napravili "Veseli performans", a ne "protest kojim ucjenjujemo" na glavnom trgu u Varaždinu na kojem smo u 7 minuta podijelili zaštitne maske s našim logotipom u vrijednosti 3.000,00 kn. Župan je na to poslao službeno priopćenje svim lokalnim medijima u kojem je stajao naslov "Kerekesh Teatar želi da uzmemo invalidima od usta" te je u privitku maila poslao i fotografiju invalidskih kolica koju su mnogi mediji objavili.
Isti dan, uslijedio je moj video u kojem sam jasno obrazložio da je Kerekesh Teatar u 2019. prikupio više novca za udruge invalida i druge udruge u humanitarne svrhe nego što Varaždinska županija ukupno izdvaja za udruge invalida, obrazložio sam kako je moguće da nakon 6 godina uspješnog poslovanja, na računu imamo 600 tisuća kuna koje smo uštedjeli jer smo volontirali mnoge projekte i skupljali smo novac za izgradnju Kulturnog centra u Varaždinu. Moj video vidjelo je više od 500 tisuća ljudi u samo dva dana i Radimir Čačić dobio je samo jedan mandat u Hrvatskom saboru, jedva. I evo nas opet, nekoliko mjeseci kasnije... Ponovno uvrede, laži, klevete i vrijeđanje. Za nas je ovdje priči kraj jer nemamo vremena i volje baviti se politikom. Ako se to uopće može nazvati politikom.