Sandra Lončarić, glumica s više od 90 kazališnih uloga, te preko 30 televizijskih I filmskh postala je prva nacionalna prvakinja Drame Hrvatskog narodnog kazališta u Osijeku."Umjetnica je to bez zadrške, punokrvna glumica vazda predana zavjetu da s poštovanjem, bez fige u džepu, utjelovljuje rođene bez tijela. Podari jasan, dojmljiv glas, onima koji rođeni su iz slova ", objavljeno je na službenoj stranici osječkog HNK. Ako, pak, nekog u istom teatru pitate nešto neslužbeno o glumici, reći će da ne pamti da je ikada itko o Sandri Lončarić rekao lošu riječ. Ona je danas najmlađa nacionalna prvakinja Drame pored Ksenije Prohaske, Alme Price, Olivere Baljak iz drugih nacionalnih kuća.
Sandra Lončarić je đak osječke Akademije, a za osječki HNK u kojem je zaposlena vezane su i njezine najbitnije uloge u karijeri poput Shakespearove Julije, Krležine Bobočke, Čehovljeve Maše, Tolstojeve Ane Karenjine, Kozarčeve Tene, Schillerove Marije Stuart.
- Moja ambicija je uvijek da svaku svoju ulogu odradim sa punom odgovornošću i bez fige u džepu…bila ona glavna ili sporedna. Cilj mi je i dalje istraživati ljudsku psihu i karaktere kroz uloge i mislim da je to nepresušan izvor tako da se veselim svakoj novoj ulozi i svakom novom izazovu – reći će na početku o svom načinu rada nova nacionalna prvakinja s istoka zemje.
Nagrade
Rođena je 1974. godine, od 1996. godine je u stalnom angažmanu u osječkom HNK. Iza sebe ima Zlatni smijeh, Nagradu hrvatskog glumišta, Zlatnu arenu te recentnu nominaciju HDDU-a za ulogu Ranjevske u “Višnjiku”, predstavi u koprodukciji HNK Osijeka i DK Gavelle koja nakon ljetne premijere kreće igrati u zatvorenom kazališnom prostoru. Njezina prva želja, međutim, nije bila, gluma. Htjela je biti stjuardesa.
- Moja strast su putovanja i mislila sam da ću, postanem li stjuardesa, moći stalno putovati i zaista nikada nisam razmišljala o glumi kao svom pozivu. Akademiju sam upisala sasvim slučajno, iako sam uvjerenja da slučajnosti nema i da sve u životu dolazi sa nekim razlogom.Naime, odrasla sam u Našicama i prijavila sam se na audiciju u Osijeku, kako bih izletom u Osijek jedan dan izbivala iz škole. Te 1992. godine kazalište je bilo razrušeno od posljedica rata i nimalo atraktivno, ali se sjećam se kako je za mene bilo najljepše. Istog trena kada sam ušla u zgradu osjećala sam se kao kod kuće. Na audiciji sam prošla i upustila se u avanturu. Nisam još završila srednju školu, a morala sam prekinuti školovanje i preseliti se u Osijek. U istoj godini sam položila ispite za 4. razred jezične gimnazije i prvu godinu fakulteta. Bilo je naporno, ali ljubav prema glumi nije jenjavala. Znam da sam odabrala najbolje jer niti jedan posao ne bih mogla raditi sa toliko ljubavi i žara - uvjerena je.
Široka lepeza karaktera
Gledatelji hrvatskog filma sigurno će je se sjetiti po ranoj ulozi u vrlo nagrađivanoj Ogrestinoj "Crvenoj prašini", kada joj je partner bio Slaven Knezović. Ulogu zločeste cure, dat će joj kasnije i Dalibor Matanić u megauspješnoj seriji “Novine”. Sandra Lončarić reći će kako je njoj osobno posebno bila važna serija „Dobre namjere“.
- U „Dobrim namjerama“ sam dobila priliku igrati lik Tonke Bakule koju muž psihički zlostavlja, a ona je tradicionalnih uvjerenja, majka dvoje djece i nimalo fizički atraktivna..zašto to sve nabrajam? Zato što sam prije Tonke dobijala uloge zavodnica, ljubavnica, žena lakog morala i u jednom trenutku sam se uplašila da ću biti svrstana u određeni fah uloga, što je za glumca dosta nezgodno.Nakon Tonke sam počela dobivati široku lepezu karaktera i uloga što mi je kao glumici važno i neophodno- razmišlja.
Bilo je razdoblja u karijeri kada se istovremeno pripremala za nekoliko glavnih uloga.
- Nekada sam na repertoaru moga kazališta imala toliko glavnih uloga da sam u jednom tjednu bila i Ana Karenjina, i mlada djevojka pred udaju u predstavi“ Šokica“ i Čehovljeva Maša, a istovremeno sam u Zagrebu snimala neku seriju.Bilo je to itekako naporno i izazovno vrijeme i na taj načina sam živjela i funkcionirala godinama. S trast prema poslu učinila je sve to mogućim i zanimljivim razdobljem – nastavlja razgovor.
Postoji li uloga koja je u procesu usvajanja izazvala njezin osobni personaliti uvjerenjima, vrijednosnim sustavom, postupcima?
- Kod svake uloge, bila ona negativna ili pozitivna, pokušavam shvatiti i opravdati postupke i karakter protagonista. Na taj način izbjegavam otpor prema liku, pa i kad se privatnone slažem sa njegovim postupcima i stavovima.Imala sam sreće da sam u svojoj karijeri imala zaista veliki niz uloga sa različitim karakterima i osobnostima – reći će da je od svake i nešto naučila o životu.
Puno gledalište
HNK Osijek je teatar udaljen od središta kazališnih zbivanja...
- Nedostaje medijske zainteresiranosti za naš rad, kao i dolaska kvalitetnih kritičara na naše predstave. S druge strane, HNK Osijek godinama puni svoje gledalište vjernom publikom koju čine građani, posebno đaci grada i okolice i ne mogu reći da nisam zadovoljna- opisuje slavonsku kazališnu sredinu.
Igrala je u mnogim popularnim serijama kao što su “Dolina sunca”, “Pod sretnom zvijezdom”, “Zlatni dvori”, “Kud puklo da puklo”, “”Zauvijek susjedi”, “Zora Dubrovačka”. Takvi projekti nerijetko donose popularnost kod tzv. običnog svijeta, u trgovini, na tržnici, u frizera.
- U sapunici „ Doline sunca“ sam igrala tračericu Višnju. Sjećam se da su me neke bakice gledale sa mržnjom jer je u seriji zbog mog trača stradao njihov omiljeni svećenik - našalila se na kraju.