Prva ravnateljica i intendantica, prva redateljica, prva fotografkinja, legendarna tajnica i nezaboravna inspicijentica, poznata kritičarka, zatim kostimografkinje, scenografkinje, koreografkinje, ali i garderobijerke i krojačice tema su izložbe otvorene u žitnici Rupe u Dubrovniku, a koja se bavi ženama Dubrovačkih ljetnih igara. Izuzev nekih glumica, o mnogima se danas malo zna, a za neke se uopće ne zna.
"Napravile smo jedan mozaik sudionica Igara tijekom tri desetljeća, od pedesetih do kraja sedamdesetih godina, s naglaskom na dramski repertoar", kažu autorice izložbe Barbara Margaretić i Viktorija Žuvela iz Dubrovačkih muzeja.
"Ograničile smo se na razdoblje od osnutka Festivala 1950. do kraja 70-ih godina prošlog stoljeća. Puno je doajenki različitih struka koje se tada afirmiraju. To je dosta šaroliko društvo", dodaju.
Rad na izložbi bio je, kažu, kompleksan i vrlo zahtjevan jer su pojedine žene, koje su odlučile predstaviti, bile zabilježene tek ponekim šturim zapisom među dokumentacijom u arhivima. Često su, ističu, polazile od plakata iz tih godina na kojima su zabilježena njihova imena te tim tragom istraživale dalje njihov rad vezan uz festival. Razgovarale su i sa sugrađanima, onima koji ih se još uvijek sjećaju, a tako su došle i do nekih zanimljivih crtica iz njihovih života.
Na izložbi su predstavljene portretima i biografijama, a njihov je opus prikazan putem fotografija, kostima, skica ili plakata. Ukupno ih je 23, no spominju se i mnoge druge kroz tekstualni dio izložbe koja je podijeljena na tri cjeline, odnosno tri dekade tijekom kojih je isprepleteno njihovo djelovanje. Među njima je i donatorica Adela Negrini Gracić koja je poklonila svoju palaču na Stradunu, danas dom Dubrovačkih ljetnih igara.
Izložba počinje pričom o doajenkama hrvatske kazališne kostimografije, među kojima je tijekom 50-ih godina bila kostimografkinja Inge Kostinčer-Bregovac.
"Ja kreiram kostim, glumac lik, režija predstavu. U dobrom trenutku svi isto želimo. Tada svi zajedno radimo i samostalno i ovisimo jedan o drugom", govorila je.
Njezine skice za kostime same su za sebe umjetničko djelo. Imala je specifičan izričaj, a na izložbi su predstavljene originalne skice pronađene tijekom istraživanja, koje je izradila za Ljetne igre, za Shakespeareove komade - "Oluja", "Julije Cezar" i "San Ivanjske noći" - 60-ih i 70-ih godina.
Još jedna istaknuta doajenka kazališne kostimografije je Vanda Pavelić-Weinert, povjesničarka umjetnosti i kustosica MUO-a. Njezine skice za kostime Corneilleova "Cida" 1955. isticale su se po tome što ih je naslikala na novinskom papiru.
Danas je gotovo posve zaboravljena Olga Solovjeva, ruska emigrantica i balerina, koja je kao koreografkinja od osnutka Festivala pa sve do 70-ih bila stalna suradnica.
"Solovjeva je imala prostor u Gradu gdje je poučavala male balerine. Razgovarale smo s nekima od njih za potrebe ove izložbe. Plesne dionice na predstavama često su izvodile polaznice njezine baletne škole", kažu kustosice.
Vila Olge Solovjeve u Cavtatu, poznata i kao "Ruskinjina kuća", bila je okupljalište umjetnika tog razdoblja. Želja joj je bila ostaviti je u naslijeđe Dubrovačkim ljetnim igrama, za odmorište ostarjelim i osiromašenim umjetnicima, no kuća je u Domovinskom ratu spaljena, a zatim i prodana.
Kako do danas, nažalost, nije pronađena fotografija Olge Solovjeve, autorice su je predstavile portretom koji je naslikala Jelica Bukovac Radosavljević, kći Vlaha Bukovca.
Milica Babić-Jovanović doajenka je srpske kostimografkinje i supruga Ive Andrića. Početkom pedesetih dolazi u Zagreb te počinje raditi za hrvatska kazališta na poziv Branka Gavelle, koji je potom dovodi i na Igre. Izradila je nacrte kostima za velik broj antologijskih predstava u prvom desetljeću Igara, poput prvog "Hamleta" na Lovrjencu 1958. godine.
Anka Šimunović bila je, pak, dugogodišnja krojačica i garderobijerka dubrovačkog kazališta, koja je pedesetih godina u svojoj radionici samostalno izrađivala kostime prema kostimografskim nacrtima.
Na izložbi su zastupljene i brojne glumice koje su obilježile prva tri desetljeća Igara, a posebno su istaknute dubrovačke glumice.
"Prvu prijeratnu generaciju glumica literatura često naziva glumcima-amaterima, što nije posve pravedno jer prilika za profesionalno školovanje u tom razdoblju nije bilo, a one su se itekako svojim radom bavile profesionalno."
Toj prvoj prijeratnoj generaciji pripada i Katica Labaš koja je cijeli radni vijek odradila u dubrovačkom kazalištu, a najviše ju se pamti po ulozi Jele iz Vojnovićeva "Ekvinocija".
Prvi put je zaigrala Jelu 1927. godine kao dvadesetogodišnja djevojka.
"To što sam Dubrovkinja određuje moj stav prema Jeli. Njezinu dramu ja sam strašno proživljavala. I kad bih nju glumila, sve me boljelo, paralo mi se, posebno u trećem činu, a to je kulminacija svega, da će mi prsa puknuti", ispričala je svojedobno u jednom razgovoru.
Drugoj generaciji dubrovačkih glumica pripadaju Desa Begović Mrkušić i Žuža Egrenyi, a nastupale su na Igrama od kraja pedesetih.
Njih dvije najpoznatije su ipak kao Kȁta i Mȁra u nekoć vrlo popularnoj emisiji Radija Dubrovnik "Na posjedu u kundurica".
"U to doba kada je išla njihova emisija, Dubrovčani nisu izlazili iz kuće, bili su prikovani uz radio", kažu kustosice.
Neva Rošić je kao Tirena u Parku Muzičke škole 1958. prvi put nastupila na festivalu, a Milka Podrug-Kokotović svoje prve uloge na Igrama ostvaruje od šezdesetih godina.
U razdoblju tzv. zlatnog ili klasičnog doba Igara prvi je put žena bila na mjestu ravnateljice - intendantice. Bila je to Fani Muhoberac, profesorica hrvatskog jezika i književnosti. Festival je tijekom svojega mandata uzdigla na međunarodnu razinu, a prema njezinoj zamisli Kosta Spaić postavio je 1964. "Dunda Maroja" u integralnoj verziji prvi put nakon 1551. godine, zadržavajući izvorni hrvatski jezik i dubrovački govor.
Među ženama na Igrama neizostavna je tajnica Igara Ljubica Bube Marinović. Potjecala je iz ugledne obitelji Bona, govorila je nekoliko jezika, a bila je i poznata dubrovačka vodičica.
Još od najranijeg razdoblja Igara, od kraja 50-ih, kostime je radila i majstorica tapiserije Jagoda Buić. Među njezinim radovima na Igrama posebno se ističu ručno tkani kostimi za predstavu "Hamlet" na Lovrjencu 1974. godine. Na Igrama je održavala i izložbe, otkrivajući pritom nove prostore, pa tako u pismu Fani Muhoberac 1970. piše da bi u tvrđavi Bokar željela izložiti svoje radove.
Vice Križe-Grom poznata je garderobijerka, od milja zvana Križe, tete Vice ili samo Vice. Tijekom Igara bila je najtraženija osoba u Gradu, navode autorice izložbe.
"Njezine radionice u Revelinu, u prostorima bivše Tiskare, bile su mjesta okupljanja glumaca, redatelja, susjedstva. S kim smo god razgovarale od naših sugrađana, rekli su nam: Ne smijete zaboraviti tete Vicu. I danas se prepričavaju anegdote vezane uz njezinu poslovnu suradnju s legendarnim šefom tehnike Igara Stijepom Hakličkom", kažu Barbara Margaretić i Viktorija Žuvela.
Kostimografkinja Miroslava Mira Glišić radila je na Igrama od sredine pedesetih sve do tragične smrti u prometnoj nesreći u Italiji 1965. godine. Njezin posljednji kostimografski rad bio je za Vojnovićevu "Dubrovačku trilogiju" u režiji Koste Spaića iz te godine, a kao hommage njezinu radu isti su se kostimi koristili i nekoliko sljedećih godina.
Sedamdesetih je festival prešao u svoju klasičnu formu i tih se godina prvi put u povijesti Igara pojavljuju redateljice, a prva od njih bila je Ivica Boban.
"Ustupila nam je svoje privatne fotografije koje su na izložbi predstavljene javnosti. Njezin rad na festivalu je iznimno značajan i u sljedećim razdobljima koja nisu obuhvaćena izložbom", ističu autorice.
Napominju da je velik dio njezine karijere usko povezna s Igrama i jedna je od najboljih poznavateljica festivala.
"Ona je tijekom više od pola stoljeća nastupila i kao glumica, zatim kao scenografkinja više svečanih otvaranja Ljetnih igara, bila je i koreografkinja i suradnica za scenski pokret, umjetnička suradnica, na primjer na predstavi "Kristofor Kolumbo" 1973. u režiji Georgija Para. Preko Male scene transformira i na festival donosi novi senzibilitet i novi pristup scenskom izrazu."
Tih godina Igrama se pridružuje i kazališna kritičarka, spisateljica i teatrologinja Mani Gotovac koja je uz Srećka Lipovčana i Antu Stamaća 1971. vodila tiskovni ured Ljetnih igara i uređivala Festivalski tjednik.
A od svih žena na ovoj izložbi, scenografkinja Dinka Jeričević još uvijek stvara i djeluje, pa tako ove sezone obnavlja scenografiju za Vojnovićev "Ekvinocijo" u režiji Krešimira Dolenčića.
"Dinka Jeričević zaslužuje posebnu pažnju jer se radi o scenografkinji koja potpisuje jedan od najvećih i najraznovrsnijih scenografskih opusa i jedna je od najtrajnijih umjetničkih suradnica Igara", naglašavaju autorice izložbe.
Dinka Jeričević na početku karijere radi scenografije za televiziju i film, a potom se početkom 70-ih susreće i s kazališnom scenografijom na Ljetnim igrama na kojima radi kao asistentica Zvonku Šuleru, Miši Račiću i Ingi Kostinčer. Njezin talent odmah je prepoznao redatelj Vladimir Habunek koji joj je ponudio suradnju.
Tu je zatim i najpoznatija dubrovačka inspicijentica Lidija Martinović, supruga legendarnog glumca Miša Martinovića i majka glumaca Mara i Perice Martinović.
"Skrbeći se za svoju malu kazališnu obitelj, Lidija je postala zaljubljenica u kazalište, iako je dio svojega radnog vremena jutarnje smjene provela i u dubrovačkoj bolnici", doznajemo o njoj iz popratnog teksta.
Kao kostimografkinje na Igrama 70-ih se javljaju Ingrid Begović, čije rad karakterizira "osebujan smisao za materijal i dramaturški istančan kolorit" (Držićev "Dundo Maroje" u režiji Joška Juvančića 1974.). Na izložbi je predstavljen njezin kostim Uga Tudeška iz predstave "Dundo Maroje" koja je igrala 1974. godine.
Kostimografkinja Marija Maca Žarak na festival dolazi početkom sedamdesetih godina na poziv redatelja Georgija Para s kojim je uspješno surađivala tijekom sljedećih triju desetljeća, a on joj je prepustio izradu kostima za svoje antologijske predstave "Život Eduarda II." i "Kristofor Kolumbo" 1973. godine. Potonja predstava ostala je zapamćena po mnogočemu, među ostalim i po izvrsnoj kostimografiji.
"Kao kostimografkinja ne radi skice, nego u potpunosti sama izrađuje kostime. Na izložbi imamo traperice koje je sašila za predstavu "Kristofor Kolumbo", a posuđene su od Ivane Lovrić Jović koja ih je sačuvala jer je njezin otac radio na predstavi, odnosno adaptirao brod. Maca je šila ne samo za glumce, nego i za radnike na predstavi, tehniku, cijeli kazališni tim. Dok je predstava igrala, u potpalublju broda šila je suvenire koje su glumci nakon predstave dijelili. Taj njezin osjećaj za Grad i publiku, entuzijazam je nevjerojatan."
Na izložbi su i brojne fotografije koje prate rad žena na Igrama, no one koje je snimila Marija Braut čine posebnu cjelinu. Braut je, naime, bila prva službena fotografkinja Igara počev od 70-ih. Najviše je voljela snimati sve što se događa iza scene. Te je svoje radove prvi put predstavila izložbom "Dubrovačka ljeta i Ljetne igre" u Sponzi 1978., koja je bila svojevrsno nadahnuće i za ovu izložbu.
Izložba "Žena na sceni i iza scene Dubrovačkih ljetnih igara" nastala je u suradnji s Dubrovačkim muzejima, a otvorena je do 25. kolovoza.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....