SRĐAN SANDIĆ

Danas je nemoguće biti pjesnik, umjetnik. To možeš biti tek usput, povremeno, vikendom, navečer. Kakva šteta kad spašava živote

Srđan Sandić

 Ivan Posavec/
Život profesionalca u medijima je sve samo ne prizemljen, egzaltiran je i ostavlja malo prostora onome što je potrebno za dublje poniranje u imaginaciju

On je jedna od omiljenih gradskih kulturnih figura, novinar i kritičar, ali i autor i pjesnik. Deset godina nakon što je objavio hvaljenu knjigu "Vrati se i kaži zbogom", koju je napisao u koautorstvu s Raphaëlle Oskar, u izdanju Frakture objavljuje zbirku poezije "Ljubav je glagol" koju je uredila Monika Herceg. Pitamo Srđana Sandića zašto se dogodila tako velika stanka između dviju knjiga? Jer je ganjao neki drugi, prizemniji život profesionalca u medijima?

"Život profesionalca u medijima je sve samo ne prizemljen, egzaltiran je i ostavlja malo prostora onome što je potrebno za dublje poniranje u imaginaciju, u jezik koji neće biti uplašen, siguran, predvidiv i dopadljiv. Za pisanje treba oslobođeno vrijeme, a većina tog vremena mora biti posvećena čitanju", kaže Srđan koju svoju novu knjigu opisuje kao zbirku poezije, poemu, izvedbeni komad. "Napravio sam pjesničku studiju samoće, usamljenosti i ljubavi u tome svemu, koja češće nego rjeđe dolazi na kapaljku, koju moramo shvatiti kao glagol, a ne kao imenicu, pridjev. Tome me naučila važna teoretičarka i aktivistkinja bell hooks. Ponajviše, pak, životno iskustvo koje svaki dan iznova upozorava na to da ljubav smijemo birati, kao i sreću, kao i mir. Ali da izbor podrazumijeva nepopularnu riječ - rad."

A kako je danas biti pjesnik? "U ovoj medijski i obrazovno antiintelektualnoj klimi poezija ima začudno mjesto. Izgleda da sve više odgovara novozahtijevanoj tehnologijskoj koncentraciji koja je sve kraća. Utoliko, na društvenim se mrežama ona lakše predstavlja. Poeziju, kao i bilo koju umjetnost, u ovim se zemljama prvenstveno živi. U ovim pokradenim i moralno devastiranim društvima od nje se ne može isplativo živjeti, pa je utoliko i nemoguće biti pjesnik, umjetnik. To možeš biti tek usput, povremeno, vikendom, navečer. Kakva šteta kad zaista spašava živote", nadahnuto odgovara kolega kojega za kraj pitamo koje bi pjesnike naveo kao inspiraciju? "Marina Cvetajeva, Witold Gombrowicz, Ana Jurišić. Neukusno bi bilo ne izreći njegovo ime, za svaki dan: Danijel Dragojević", rekao je Srđan Sandić.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
02. listopad 2024 15:00