U istarskom selu, nedaleko Umaga, među starim maslinama organiziraju Festival usporenog putovanja. Bit će to prvi takav ikad održan u nas. Okupiti će se ljubitelji hodanja, putovanja biciklom, jedrilicom, kajakom i svih ostalih outdoor aktivnosti.
Posjetitelji Festivala moći će kampirati na tri kilometra od mora, po simboličnim cijenama. Za one koji u Umag na festival dođu
pješice ili biciklom kamp će biti besplatan.
"Festival se održava u blizini Umaga, u jednoj od posljednjih zelenih oaza tog područja. Posjetitelji će po danu biti u prirodi ili na jednoj od obližnjih plaža, a navečer se, uz plamen vatre, održavaju predavanja koja su vezana uz usporene stilove putovanja. Cilj festivala je popularizirati održive stilova kretanja i upoznavanja svijeta, dati priliku putnicima da razmjenjuju iskustava i inspirirati ljude da uzmu život u svoje ruke slijedeći svoju strast.", govori Goran Blažević pokretač i organizator Festivala.
Blažević desetak i više godina svijetom putuje pješice ili biciklom.
"Sa svakim svojim putovanjem, predavanjem ili knjigama koje sam napisao trudim se popularizirati usporeno putovanje, jer vidim da takva iskustva mijenjaju ljude, a njihove priče svijet čine malo boljim i ljepšim mjestom.", uvjeren je.
U Hrvatskoj je više različitih outdoor festivala.
U Gospiću i Otočca već nekoliko godina organiziraju festival hodanja.
Većina živi uglavnom sjedilačkim životom, takvo je vrijeme da eto – organiziramo i festival hodanja.
"Znam da se u Italiji, na poznatoj ruti Via Francigena, organizira jedan sličan festival, ali njegov koncept je taj da se u različitim gradovima organiziraju kulturne manifestacije u cilju populariziranja te rute. Međutim, proučavajući sam shvatio sam da festivala poput našeg nema. Jer kod nas, za razliku od ovih spomenutih, u prvi plan dolaze priče putnika i iskustvo pojedinca."
Blažević planira festival u Umagu učiniti međunarodnim, privući goste iz inozemstva.
"Kako nam je ove godine prvo izdanje, odlučili smo se usredotočiti na hrvatske predavače pa samim time ciljamo na hrvatsku publiku. Pozvali smo goste koji su se svojim poduhvatima posljednjih godina iskazali u svijetu outdoora. Misao vodilja ovogodišnjeg festivala jest nadahnuti ljude. U Hrvatskoj ima veliki broj putnika koji putuju na ovakav način pa odabir predavača nije bio nimalo lagan zadatak."
Festival otvara Slaven Škrobot, čovjek koji je od 2021. godine u invalidskim kolicima. Škrobot je na posebno prilagođenom biciklu u šest mjeseci prošao put od Savudrije do Istanbula.
Gost festivala je i Ante Tonči Fabris (Outdoors Croatia), putujući vlastitom snagom, usporeno, bez motora, godinama promovira ljepote Hrvatske, snima video materijale i fotografije.
Drugi dan festivala govoriti će Zagrepčanin Rene Lisac, vrstan penjač i zaljubljenik u kajakarenje. Festival zatvara Davor Rostuhar.
"Rostuhar je veteran hrvatske putopisne scene, nakon više od dvadeset godina iskustva može prepričati bezbroj poduhvata – od prelaska džungle i pustinja ili dolaska do Južnog pola vukući saonice. Mislim da će u njihovim pričama svatko pronaći nešto zanimljivo, bio usporeni putnik ili ne.", govori Blažević.
Festival se održava 30. lipnja i 1. srpnja u selu Barboj, pored Umaga.
Stari maslinik gdje će se na improviziranoj pozornici održavati predavanja bit će osvijetljen lučicama, svijećama i bakljama.
Zašto putovati usporeno?
"Prvo, jer je to održiv način kretanja i upoznavanja svijeta. Ako putujemo pješice, ne koristimo Zemljine resurse, a iza nas ne ostaju nikakvi štetni plinovi. Drugo, takav je način putovanja dobar za ekonomiju nekog prostora. Usporeni se putnik kreće svakodnevno. Luta zabačenim cestama i puteljcima. Ulazi u najudaljenija sela i time financijski doprinosi čitavom prostoru, a ne samo jednoj cjelini, poput većine klasičnih turista.
Treći razlog je najbitniji, a to je djelovanje koje usporeno putovanje ima na pojedinca koji se odvaži na takvo iskustvo. Na njemu se temelji čitava filozofija usporenosti koja je nit vodilja našeg festivala. Kada bih morao definirati takav stil putovanja, rekao bih da je ono zapravo duplo putovanje koje se sastoji od onog vanjskog, koje nam daje priliku da upoznamo neko područje, da stanemo ovisno o našoj volji, da pozdravimo sve ljude koje putem sretnemo... Ali, ono ključno jest da smo tijekom svih naših dionica zapravo sami, mi smo pokretači naše volje koja je najbitnija da bi stigli do cilja. Baš u tom pokretanju volje krije se magija koja daje priliku razmišljati, promatrati, upoznati i prihvatiti sebe onakvima kakvi jesmo. Kroz čitav taj proces otvara se prilika da, osim kroz ono vanjsko, putujemo i kroz unutarnje, odnosno kroz sebe same.
Usporeno putovanje potpuna je suprotnost modernom stilu života. Nudi priliku da ponovno postanemo gospodari vlastitog vremena. U toj sporosti primjećujemo detalje koje inače, u našoj uobičajenoj žurbi, često ne primjećujemo. Prepuštajući se koraku vraćamo se trenutku, ponovno se prisjećamo ljepote izlaska i zalaska sunca, mirisu rose i šuškanju lišća pod nogama. Usporeno putovanje daje priliku da usporimo misli, osvijestimo vlastita osjetila i probudimo uspavane instinkte."
Usporeno putovati Blažević je počeo u studentsko doba.
"Skupa s nekoliko prijatelja svaki slobodan trenutak koristio sam za planinarenje, upoznavanje planina koje su me okruživale, a do kojih je bilo nemoguće motoriziranim vozilima. Iskreno, mislim da u početku sve to radio jer sam bio ponosan što sam mogao vidjeti mjesta do kojih drugi nisu odlazili. Moje prvo višednevno hodačko iskustvo bilo je 2010. na ruti Camino de Santiago. Tad sam vidio da je hodanju nešto posebno, iako nisam znao što me točno privlači. Nakon Camina prehodao sam Istru, zatim sam iz Umaga hodao prema Rimu, potom biciklom prešao čitavu obalu. Kroz ta iskustva sam sve dublje ulazio u stanje hodača. Više nisam hodao radi toga da budem poseban nego da upoznam sebe.
Nisam shvaćao zašto na cesti osjećam sreću koju u uobičajenoj svakodnevnici nisam mogao održati. S vremenom sam shvatio da sreću na putu predstavlja cilj prema kojem sam se uputio. Svaka nova dionica približava me tom zadanom cilju, koji u svakodnevici nisam mogao pronaći. Osvijestivši to pokušao sam živjeti život u kojem ću imati vremena posvetiti se hodanju.", pripovijeda.
2016. je ponovo otišao na Camino, a poslije toga na petomjesečno hodanje od Jordana do Hrvatske.
"To je vrhunac moje hodačke biografije. Tad sam posve otkrio hodača u sebi i radost koju korak nosi. Prepustio sam se neizvjesnosti ceste koja me suočila s vlastitim strahovima i sumnjama. Svaki dan je bio novo otkriće vlastitih mogućnosti."
2018. je hodao četrdeset dana po Japanu, 1100 kilometara pratio je budističku hodočasničku rutu. 2019. projahao je na devi 650 kilometara pustinje Rub Al Khali u Saudijskoj Arabiji.
"Putovanje sa životinjom bilo je posve novo iskustvo, naučilo me žrtvovati se stavljajući sebe na drugo mjesto. Otvorio mi se svijet pustinje i praznine. Od beduina sam naučio kako se kretati i biti u tom meni nepoznatom prostoru. To iskustvo me potaknulo da 2020. godine krenem u prelazak Saharske pustinje, moje zasad posljednje putovanje. Tad sam
biciklom prešao Saharu od juga do sjevera. Putovanje dugo 3500 kilometara."
Festival usporenog putovanja održava se na kilometar od popularne biciklističko-pješačke staze Parenzana i na kilometar i pol od poznatog Istarskog planinarskog puta.
"Ideja za ovaj festival mi se nekoliko godina vrtjela kroz glavu. Ali, kao i uvijek, vlastita nesigurnost i bezbroj pitanja otežali su donošenje odluke. No, ako me hodanje ičemu naučilo onda je to da je potrebno slijediti svoju strast i snove ako ih imamo sreće osvijestiti. Zato sam ove godine odlučio realizirati tu svoju zamisao. Osim toga, primijetio sam da posljednjih godina hodanje i sve aktivnosti na otvorenom postaju sve zanimljivije i privlačnije ljudima i shvatio da je ovo dobar trenutak za započeti tu novu priču.", govori Blažević.