Prvi put sam čitala Anelu Borčić kad je njezin romaneskni prvijenac "Garbin, zao vjetar" (2009.) bio prijavljen na natječaj za roman godine. Viška je autorica bila iznenađenje: tjeskobnom bespoštednom borbom za naslijeđe na otoku koji je, navodno, izoliran od ostatka svijeta, donijela nam je zornu sliku univerzalnog zla u ljudskoj duši kad se opredijeli samo za materijalna dobra.
U rujnu ove godine sjedile smo uvečer na pozornici jedna do druge na splitskom Pričiginu. U pomutnji prije nastupa nitko nas nije upoznao. Na ledenoj buri Anela je odvažno ispripovijedala tragičnu storiju iz viške prošlosti. No, sutradan, vraćajući se iz Galerije umjetnina, prijateljica Nada Beroš i ja naletjele smo na Pjaci na Anelu kojoj je pobjegao...