Kad čovjek počne objavljivati romane, te kad s njima doživi neki lokalni ili manje lokalni uspjeh, nerijetko mu se događa da ga ljudi pitaju može li im odati svoju književnu metodu. Čitatelji mogu pisca to pitati naprosto zato što su znatiželjni - zato što vole čitati pa bi zavirili pod haubu, sviđa im se jelo pa bi zavirili u kuhinju da saznaju kako se ono kuha.
Ali, dio ljudi koji vas to pitaju pokatkad pitaju (i) zato što bi nešto pokušali napisati sami. Metoda ih zanima zato da bi je mogli slijediti. Problem je u tome što ne mogu. Jer, metoda i procedura pisanja ima onoliko koliko i pisaca, a metodologija koja vrijedi za jednoga ne vrijedi za drugoga.