ESEJ

LITERATURA (NI)JE STVARNOST Književnost se mora smješkati, ali samo pod uvjetom da pisac nema zube

 Tomislav Kristo / CROPIX
Zbog romana “Proslava” pisac Damir Karakaš izložen je prijetnjama i osudama iz rodne Like. Nije to prvi slučaj da zavičaj osuđuje književnika zbog literature. Sredina iz koje je pisac potekao često se ponaša po principu: ima li pisac zube za ujedanje, neka se izvoli odseliti
Zbog romana “Proslava” pisac Damir Karakaš izložen je prijetnjama i osudama iz rodne Like. Nije to prvi slučaj da zavičaj osuđuje književnika zbog literature. Sredina iz koje je pisac potekao često se ponaša po principu: ima li pisac zube za ujedanje, neka se izvoli odseliti

Ljeta Gospodnjega 2012. u inače mirnoj metropoliji Đakovačko-osječkoj zbio se mali skandal. Ondje živi narod svikao i na najveće svinjarije. Međutim, kada je književnost u pitanju, i ondje, kao i u drugim dijelovima domaje, ne trpi se konfuzija. Evo što se zbilo. Kod reizbora za mjesto ravnatelja osnovne škole, isplivalo je na vidjelo da je aktualni ravnatelj Mario Berečić napisao priču u kojoj se na kolac nabijaju, peku i onda jedu – djeca. Pretendenata za ravnateljsko mjesto bilo je dovoljno, a malograđanski kor, uvijek spreman za pjesmu, imao je zbog čega upasti u afan. Kakav je to ravnatelj osnovne škole kada u priči piše rečenice poput ove: “Prvo su je izvukli van držeći kliještima njezin prćasti nosić. Ona je trčala za njihovim snažnim stiskom, posrtala i rukama brisala krv koja s...

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
08. prosinac 2025 01:51