Mary Shelley, autoricu romana „Frankenstein“, čiju je najnoviju ekranizaciju režirao Guillermo del Toro, za danas kultni klasik vjerojatno je inspirirao tragičan događaj u obitelji – smrt polusestre koja je danas gotovo zaboravljena i ne postoji nijedan njezin portret ili crtež. Frances Imlay, poznata i pod imenima Fanny Godwin i Frances Wollstonecraft umrla je u dvadeset drugoj godini, od samoubojstva, a njezin život tema je nove knjige, novele „The Hyena’s Daughter“ (Hijenina kći) autorice Jupiter Jones, koju je nedavno objavila nakladnička kuća Weatherglass.
„The Hyena’s Daughter“ pripovijeda o dvjema kćerima Mary Wollstonecraft, slavne feministkinje iz 18. stoljeća koju je britanski političar Horace Walpole zbog njezinih republikanskih stavova nazvao „hijenom u podsuknji“ – Fanny Imlay i Mary Shelley, kao i njihovoj posestrimi Claire Clairmont, ljubavnici Lorda Byrona. Novela vremenski obuhvaća period od tri godine početkom 19. stoljeća, no čita se kao suvremena pripovijest. Jupiter Jones pripovijeda iz Fannyne perspektive – vjerojatno zato što je ona bila najstarija od triju sestara, a čitatelj prati obiteljske financijske i zdravstvene poteškoće, kao i povezanost dviju mlađih sestara – Mary i Claire – s pjesnikom Percyjem Byssheom Shelleyjem za kojeg će se Mary udati dva mjeseca nakon što je Fanny počinila samoubojstvo.
Jupiter Jones engleska je autorica koja živi u Walesu i dosad je objavila nekoliko novela i kratkih priča. Jones je prethodno dvaput osvojila međunarodnu nagradu za kratku priču „Colm Toíbín“ koju dodjeljuje The Wexford Literary Arts Festival u čast slavnom irskom piscu. Objava njezine novele „The Hyena’s Daughter“ dio je nagrade Weatherglass Novella Prize čijim žirijem presjeda Ali Smith, velika škotska književnica koju se godinama spominje kao izglednu dobitnicu Nobelove nagrade za književnost. Jupiter Jones literarizira Fannynu biografiju – daje joj glas koji nikad nije dobila u javnosti pored slavnijih sestara.
Starijia kći
Fanny Imlay, starija kći Mary Wollstonecraft, rođena je 14. svibnja 1794. godine, izvan braka, u Francuskoj gdje je njezina majka upoznala američkog avanturista i navodnog diplomata Gilberta Imlaya. Iako su Imlay i Wollstonecraft neko vrijeme živjeli zajedno prije i poslije Fannyna rođenja, i bili sretni, Imlay je napustio ljubavnicu usred francuske revolucije. Tragajući za Imlayjem, Mary Wollstonecraft vraća se u u London u travnju 1795., ali on je odbija. U svibnju iste godine pokušala se ubiti, vjerojatno laudanumom, Imlay joj je spasio život, ali do danas nije jasno točno kako. U posljednjem pokušaju da ga privoli da joj se vrati, Wollstonecraft putuje u Skandinaviju kako bi obavila posao umjesto njega, jer joj je obećao da će po njezinu povratku „živjeti kao obitelj“, a sa sobom vodi i jednogodišnju kćer Fanny.
Kad se vratila u London i shvatila da joj je Imlay lagao, Wollstonecraft još jednom pokušava samoubojstvo. S vremenom se ipak uključuje u kulturni život i upoznaje Williama Godwina, engleskog novinara, političkog filozofa i romanopisca. Vezu počinju oprezno, no ubrzo se strasno zaljubljuju. Vjenčali su se krajem ožujka 1797. godine, a 30. kolovoza iste godine Mary rađa drugu kćer, buduću Mary Shelley, no umire nekoliko dana nakon poroda od komplikacija.
Trogodišnja Fanny s novorođenom sestricom ostaje kod Godwina koji djevojčicu posvaja i daje joj svoje prezime – Fanny tek kao dvanaestogodišnjaka doznaje da joj Godwin nije stvarni otac. Četiri godine nakon smrti prve supruge, 1801., Godwin se ponovno ženi, susjedom Mary Jane Claremont, vulgarnom ženom koja se otvoreno hvalila kako ne zna ništa o filozofiji, a u brak s Godwinom dovodi dvoje svoje djece – šestogodišnjeg sina Charlesa i trogodišnju kćer Claire, Marynu i Fannyu „posestrimu“ i buduću ljubavnicu Lorda Byrona s kojim će u izvanbračnoj vezi dobiti kćer Allegru.
Kćeri Mary Wollstonecraft prezirale su novu gospođu Godwin, a u kućanstvu Godwinovih postajalo je sve teže živjeti zbog napetosti i dugova koji su se nakupljali. Godine 1814. s Godwinovima se upoznaje Percy Shelley i provodi s njima mnogo vremena – čini se da su se on i Fanny tada zaljubili, iako je Shelley već oženjen. Poočim Fanny šalje u Wales kod tetaka, vjerojatno da je udalji od pjesnika, no ubrzo nakon toga zaljubljuju se njezina polusestra Mary i Shelley te u lipnju 1814. godine bježe u Europu. S njima odlazi i Claire. Bijesni Godwin zove Fanny da se vrati kako bi smirila situaciju u kući, što je i inače činila.
Mary Godwin, Claire Clairmont i Shelley vraćaju se u Englesku u rujnu 1814. i zajedno unajmljuju kuću. Fanny je rastrgana između Mary i Shelleyja koji žive nekonvencionalno te poočima i pomajke – Godwin je bijesan na kćer Mary koja u veljači 2015. godine Shelleyju rađa dijete, ali djevojčica ubrzo umire. Claire ubrzo nakon toga postaje ljubavnica Lordu Byronu, a Mary i Shelleyju rađa se drugo dijete u siječnju 1816., sin kojeg nazivaju William u čast Godwinu. On ih svejedno odbija vidjeti, iako čitavo vrijeme od Shelleyja uzima novac jer je neprestano u dugovima, a pritom je posrednica redovito Fanny.
Iako kao ni njezina sestra Mary nije bila osobito obrazovana (Godwin žensko obrazovanje nije smatrao važnim…), bila je nedvojbeno načitana, inteligentna i artikulirana, piše Jupiter Jones u tekstu koji je povodom svoje novele nedavno objavila na portalu Literary Hub. „Fannynih nekoliko sačuvanih pisama svjedoče o njezinim interesima za poeziju, obrazovanje, povijest umjetnosti, književnost, aktualne događaje, društvenu politiku i dobrobit njezine šire obitelji“, piše Jones.
Claire, Mary i Shelley 1816. ponovno odlaze na kontinet, u potragu za Byronom. Prije toga, Fanny i Mary su se ozbiljno posvađale. Fanny ostaje u Londonu, usamljena je i izolirana, a njezin odnos s pomajkom još se više komplicira. Kad su se Percy, Mary i trudna Claire vratili u Englesku, nastanjuju se u Bathu. Fanny ih preklinje da joj dopuste živjeti s njima, no oni ne pristaju, vjerojatno zato što taje Claireinu trudnoću. Njezina molba da se zaposli kao učiteljica u tetinoj školi u Dublinu također je odbijena, što je vjerojatno pojačalo njezin osjećaj da nigdje ne pripada.
Napušta kuću
Devetog listopada 1816. godine Fanny napušta Godwinovu kuću u Londonu i odlazi u Swansea u Wales, gdje umire u 22. godini - ubija se laudanumom. Nema konsenzusa o razlozima njezina samoubojstva, a većina pisama u kojima se ono spominje uništena je ili nestala. No zna se sljedeće: iste večeri kad se ubila, njezina sestra Mary i poočim dobili su pisma koje im je ranije poslala iz Bristola. I Godwin i Percy Shelley odmah su krenuli za Bristol, no dok su shvatili da je Fanny u Swanseau – što je bilo 11. listopada – već je bilo prekasno.
„Njezina smrt u to vrijeme nije okarakterizirana kao samoubojstvo: tijelo joj, naime, nikad nije službeno identificirano niti ga je njezina obitelj preuzela; suosjećajni mrtvozornik proglasio ju je jednostavno ‘nađenom mrtvom‘, a pokopana je u neoznačeni grob o trošku župe. Obitelj je izmišljala svakakve priče kako bi prikrila istinu – dopustila je da svi pretpostave kako je Fanny otišla živjeti kod svojih teta u Dublin i nakon toga umrla od prehlade“, piše Jupiter Jones u članku za Literary Hubu.
No lani se pojavila sasvim drukčija teorija: objavljena je, naime, nova kolekcija Marynih dnevnika, pisama i kratkih priča pod nazivom „Mary Shelley in Bath“ (Manderley Press), a u predgovoru izdanju pjesnikinja, znanstvenica i prevoditeljica Fiona Sampson tvrdi da je na mračnu atmosferu „Frankensteina“ Mary Shelley najviše utjecalo upravo samoubojstvo njezine sestre.
Mary Shelly dobila je ideju za „Frankensteina“ u ljeto 1816. godine u Villi Diodati na obali Ženevskog jezera. Vilu je bio unajmio Lord Byron i u njoj boravio s dr. Johnom Polidorijem, dok su susjednu kuću unajmili Percy Bysshe Shelley, Mary Shelley i Claire Clairmont. Zbog lošeg vremena – oblak vulkanske prašine zakrio je sunce – društvo je tri dana provelo zatvoreno u Villi Diodati, a zabavljali su se smišljajući i pripovijedajući jedni drugima strašne priče. Dvije od njih postat će slavna djela u žanru gotičkog horora: „Frankenstein“ Mary Shelley, kojeg će objaviti 1818. godine, i „Vampir“, prva moderna vampirska priča, koju je napisao Polidori i objavio 1819.
Ubrzo nakon što su se Percy Shelley i Mary, u to vrijeme još Mary Godwin, vratili iz Švicarske u Englesku, ubila se najprije u listopadu njezina polusestra Fanny, a potom u prosincu i Percyjeva napuštena supruga, 21-godišnja Harriet Westbrook – utopila se u londonskom jezeru.
Dok je istraživala za biografsku knjigu iz 2018., „In Search of Mary Shelley“, Fiona Sampson pronašla je originalno novinsko izvješće u Cambrian Timesu iz tog doba o otkriću nepoznatog tijela u Swanseau. Na rublju mrtve žene, piše u izvještaju, bili su inicijali koje je Sampson prepoznala kao incijale Fannyne majke, a uz nepoznato tijelo pronađen je i svileni muški rupčić. Za Sampson je, međutim, ključno pitanje bilo zašto je Fanny Imlay putovala u Swansea preko Batha, umjesto direktno iz Londona.
Mary u svojem dnevniku – na dan kad je Fanny stigla u Bath – zapisuje alibi, tvrdila je Sampson lani. „Jasno je da je dnevnik pisala s namjerom da ga jednog dana objavi. Imala je velike literarne ambicije. U dnevniku međutim piše kako su ona i Percy taj dan prošetali do South Paradea, na lekciju iz crtanja, a takve detalje inače nikad nije spominjala u dnevniku“, pojasnila je Sampson.
Samspon pretpostavlja da se taj dan dogodila obiteljska svađa – naime, i Imlay je bila zaljubljena u Percyja. Nagađa da se Fanny taj dan u Bathu sastala upravo s njim jer je on odjurio u Bristol čim je njezina sestra dobila oproštajno pismo. Moguće da ju je taj dan Percy konačno odbio, Sampson smatra – što zvuči prilično neuvjerljivo – da odatle dolaze riječi Frankesteinova čudovišta u romanu Mary Shelley koje se žali kako je usamljeno i jadno, i kako bi ga mogao voljeti samo netko tko je podjednako ružan kao on.
Jupiter Jones u svojem tekstu piše kako ne vjeruje da se Fanny ubila zbog neuzvraćene ljubavi prema Shelleyju. Poznato je, međutim, da je Percy Shelley, što je rekao Byronu, osjećao daleko žešću tjeskobu zbog Fannyna samoubojstva, nego zbog samoubojstva svoje prve supruge. Nekoliko mjeseci nakon Fannyine smrti napisao je i pjesmu o njoj u kojoj spominje kako joj je „drhtao glas jer joj se srce slomilo“.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....