Čovjek kojega srce prijeti izdati dok liječnici traže tuđe koje bi mu produžilo život (a taj ga život i ovako i onako ne veseli), zašao u šezdesete, svježi udovac, Josip Majdak skupa sa spremačicom, nepoznatom mu ženom, posprema nebitne materijalne artefakte vlastitoga života, ne bi li što manje toga ostavio kćeri kao “teret uspomena”.
Lišavajući se banalnih fizičkih tragova, dok u glavi pripovijeda svakodnevicu jednog uzmicanja, polaganog nestajanja, gotovo ravnodušan na bolničku dinamiku kopnjenja, češlja vlastite odnose, zagledan u taj skoro pa minuli život. U svoj neljudskosti onoga kako je postupao i što je za života činio, taj Majdak Mihaele Gašpar iz romana “Nemirnica” posve je ljudski. Što je više bio ljubomoran na prijatelja kojem je sve dobro išlo...