U mjesecima prve izbjegličke krize, dok se u Europljana još moglo sresti one elementarne ljudskosti, i dok su neljudi bili samo izuzetak, na um mi je često padala dvadesetšestogodišnja djevojka imena Modesty Blaise. Njezin se rani život sveo na legendu - kako to često biva s djecom koja su gubljena na putevima velikih migracija i bježanija - tako da se ne zna njezino pravo ime, a ni podrijetlo. Godina je 1945. kada bježi iz izbjegličkog logora Kaliros u Grčkoj. Ne pamti ništa od svoje prošlosti ni kratkoga djetinjstva, ne zna tko je, nego se s hordama sličnih sebi, preteklih europskih Židova, ratnih zločinaca, ljudi bez sudbine i poludjelih megalomana, psihopata, kriminalaca i nesretnika, potuca po Bliskom istoku, sjevernoj Africi i arabijskom poluotoku. Odrasta kao besprizorno čeljade,...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....