Kad je prvi put, kriomice, vidjela svoje unuke, gledala je u njih poput voajerke, s ceste, kroz prozor nepoznate joj kuće bez zavjesa, vireći u stan u stranoj zemlji u kojem te djevojčice žive sa svojom majkom, a njezinom kćeri. Žena iz ove priče nije se usudila prići bliže prozorima kroz koje ih je promatrala. Plašljiv pogled uprla je u njihov dom, ćutila je toplinu koja vlada unutra. "Postojao je dom… Bio je to stan dobrog srca."
Gledala je te djevojčice svijetle kose, "sipke poput brašna među prstima", gledala je i svoju kćer, tu ženu koju godinama nije vidjela i čiju je adresu pronašla, kćer koja je s njom prekinula kontakt, a u čiji je odgoj ugradila svu svoju majčinsku pažnju, brigu, kojoj je željela najbolje na svijetu.
Izraelska književnica...