Izuzev Nobela, niti jedna književna nagrada u Hrvatskoj ne poveća prodaju knjiga nagrađenog autora. Laureat Bookera, Goncourta ili neke druge nagrade, u nas neće prodati gotovo ništa više negoli da je i nije dobio.
"Domaće nagrade povećaju prodaju, ali jedino onda ako se dogodi da ista knjiga dobije više domaćih nagrada. Nobel je pak do 2010., 2012., značio ogromno povećanje prodaje, danas ni to nije slučaj. Proda se osjetno više no što bi se inače prodalo, ali neće dovesti do toga da prodate 5000 ili 7000 primjeraka. Nije Nobel izgubio na važnosti nego se takva književnost općenito manje prodaje", govori vlasnik Frakture Seid Serdarević.
Pad interesa
Nobelova nagrada i do jučer vrlo slabo poznatog autora učini globalno vrlo vidljivim, makar i na kratko. Poveća prodaju, ondje gdje se ima što prodati. Dobro je da su prijevodi napravljeni, a knjige objavljene, dok je fokus na aktualnom laureatu.
"Trebat će vremena dok se Louise Glück ne prevede na hrvatski. Ne znam koliko je kompleksno nju prevoditi. A, kad se knjiga konačno objavi, bojim se da će već sljedeći nobelovac biti aktualan", iskusna je Gordana Farkaš Sfeci, u OceanMore objavljuju tri relativno recentne nobelovke Hertu Müller, Elfriede Jelinek i Alice Munro. "Pijanisticu" Elfride Jelinek su izdali godinu prije no što je dobila Nobela. A 2004., kad je nagrađena, u tiskari su imali njezinu "Nasladu".
"Da, kad je Jelinek dobila Nobela, nešto se više prodalo, ali nije to dugo trajalo, jer ljudi, ako traže nobelovce, kupuju od Nobela do Nobela. Čim se proglasi novi, padne interes za prošlogodišnjeg. Kod ovih slabije poznatih treba se poklopiti da imate jedan ili dva naslova godinu dvije prije no što je nagrađen, da čitateljima nije nepoznat. Kad takav autor dobije Nobela, prodaja kod nas jako raste", kaže Farkaš Sfeci.
Ovisi, jasno, i o poetici autora. Nobelovac ili ne, lakše je prodati onoga koji piše manje zahtjevno. Alice Munro bila je odličan urednički izbor, a i dvije godine nakon što su je počeli objavljivati dobila je i Nobela. "Napravili smo teren ranije, kritika i publika su je odlično prihvatili, i onda je Nobel tu prodaju fino podigao. Njezine knjige se mogu prodati do 5000 primjeraka", govori Farkaš Sfeci.
Fraktura od recentnijih nobelovaca izdaje Olgu Tokarczuk, Petera Handkea, Patricka Modianoa, Mo Yana, Tomasa Tranströmera, Imrea Kertésza.
Slab potencijal poezije
Politički kontroverznog, a autorski jakog Handkea su, nakon što je lani dobio Nobela, doštampali. No, ni "Strah golmana pred jedanaestercem" niti "Don Juan", kaže Serdarević, "ne idu senzacionalno".
Kratko nakon što je Nobela dobio Tranströmer objavili su njegovu poeziju, no prodaja nije bila naročita. "Bila je i reklamirana, ali nije izašla iz gabarita druge poezije", razmišlja Serdarević. Imre Kertész je bio pak među prvim Frakturinim autorima. "'Čovjeka bez sudbine' prodali smo u 5000 komada. 'Knjige Jakubove' Olge Tokarczuk do sad smo možda prodali oko 2000 komada, od toga je 1000 prije no što je dobila Nobela. Da nije dobila Nobela, prodali bismo samo 1000 komada", zaključuje Serdarević.
Vuković&Runjić izdaju Orhana Pamuka i Maria Vargasa Llosu. Roman "Zovem se Crvena" objavili su dvije godine prije no što je Pamuk, 2006., postao nobelovcem. "Ta knjiga je i kod nas brzo postala bestseler, po tom romanu je i prepoznat, postao i ovdje prilično poznat i prije nagrade. To je naša druga najprodavanija knjiga općenito.
Potom nam se posrećilo da smo izdali 'Istanbul' i 'Snijeg' u ljeto i jesen 2006.", komentira Boris Runjić, vlasnik izdavačke kuće Vuković&Runjić. No, Pamukovu prvu knjigu izdali su još 2002., "Bijeli zamak" je prošao posve nezapaženo.
Vargas Llosa se, očekivano, nije pokazao osobito komercijalno uspješan. "Llosa spada u tzv. ozbiljnije autore. Najveći uspjeh s nekom njegovom knjigom imali smo zapravo prije no što je dobio Nobela. 'Don Rigobertove bilježnice' objavili smo početkom 2000-ih, ali u to doba je sve išlo bolje…, a i bilo je to džepno, relativno jeftino izdanje", kaže Runjić.
Politika i erotika
Objavili su desetak naslova Vargasa Llose. Dobro se, osim "Don Rigobertovih bilježnica" prodavalo i autorovo antologijsko "Jarčevo slavlje". Ovih dana objavljuju njegov novi roman "Surova vremena", tematikom sličan "Jarčevom slavlju". "Pamuk je jedan od onih autora za kojega su svi čuli, ljudi nešto kupe. Llosa pak ima te svoje političke romane i one malo lakše, gdje je erotike, ja sam mislio da će ti zadnji ići bolje, ali svi se podjednako prod aju", dodaje Runjić.
Hrvoje Božičević, osnivač Edicija Božičević, dugo je želio kupiti prava za objavljivanje "Rabljenog doba" Svetlane Aleksijevič. Za života nije uspio, te su Svetlanu Aleksijevič objavili 2013. "A dogodilo se da smo već bili kupili i prava za 'Černobilsku molitvu' kad je Aleksijevič 2015. dobila Nobela. Prije Nobela slabo je i u svijetu bila poznata, puno prevođena bila je jedino na njemački.
Nobel je našu inicijalnu nakladu podigao za tri ili četiri puta. 'Rabljeno doba' računali smo prodati u 500-700 primjeraka, nakon Nobela smo morali dotiskati još 2000 primjeraka. No, taj val je trajao godinu dana", govori Josip Ivanović, suvlasnik Edicija Božičević. Ipak, "Černobilska molitva" Svetlane Aleksijevič, objavljena 2016., doživjela je bitno pojačan interes čitatelja prošle godine. Razlog je bila serija HBO-a "Černobil". Do sada su prodali oko 2000 primjeraka.
Stvaranje publike
"Pokopani div" Kazua Ishigura se, govori Vladimir Cvetković Sever, vlasnik Mitopeje, jako dobro prodavao u mjesecima nakon što je 2017. dobio Nobela. "No, nisam očekivao neki ogroman porast naklade. Jer, potrebno je bar nekoliko go dina da izdamo dovoljnu količinu naslova, da ljudi steknu širu sliku o njegovom opusu.
Objavili smo potom 'Blijed pogled na bregove'. Imam u tisku njegov roman 'Slikar putujućeg svijeta'. Dogodine, 2. ožujka, kad izlazi i izvornik, izdajemo roman 'Klara i Sunce“. I tek tad, kad budemo imali objavljenu polovicu njegova opusa, mogli bismo imati publiku koja ga stvarno čita, neprestano otkriva. Mislim da on nije dopro ni do 10 posto čitateljstva koje bi ovdje mogao imati", optimističan je Cvetković Sever.