Svitalo je, kada je Filip stigao na Kaptolski kolodvor.” - možda je najznamenitija, istodobno i najzagonetnija rečenica hrvatske književnosti. Nikakav Kaptolski kolodvor, naime, ne postoji, niti išta tomu slično, a ipak čitatelj osjeća da je pisac morao imati neki jak razlog da u prvoj rečenici romana izmisli tako krupnu stvar kakva je željeznički kolodvor, i postavi je posred nedodirljivog, iz dinamike svakodnevlja izuzetog prostora kakav je Kaptol jednoga provincijalnoga katoličkog grada. Tim je ova prispodoba zagonetnija što se već u sljedećoj rečenici pred unutrašnjim okom čitatelja nazre onaj poznati, gotovo naturalno ocrtani, stvarni Zagreb: “Dvadeset i tri godine nije ga zapravo bilo u ovom zakutku, a znao je još uvijek sve kako dolazi: i truli slinavi krovovi i jabuka fratarskog...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....