Najmanje što očekujemo od svakog povjesničara, pa i povjesničara književnosti, jest da nam ispriča bolju priču o nama samima, ljepšu vlastitu prošlost. Uz nju se podrazumijeva izvlačenje novih i dosad nepoznatih ličnosti i djela iz - šešira, najbolje remek-djela.
Stariji su zapamtili, primjerice, kako smo očekivali pojavu zabranjenih rukopisa nakon demokratskog preokreta. To! Ispostavilo se da takvih nije bilo, a možda nisu ni bili zabranjeni. Ruski primjer, genijalno utjelovljen u “Majstoru i Margariti”, i njenom autoru, Bulgakovu, pokazao se u hrvatskom slučaju nevažećim.
Nekima je, tada, palo napamet kako zajednice, da ne velim narodi, slijede pojedinačne zablude. “Velika očekivanja” i nadalje žive. Trajno se nešto očekuje od historičara, kao i od nas samih. No, p...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....