INSPIRIRAO NETFLIXOVU SERIJU

Uvijek ubija na rođendan krvnika poput Staljina ili Miloševića. Žrtve su mu sami nemoralni ljudi. A tu je i pitanje soli...

Jussi Adler-Olsen

 Kim Matthai Leland/gonzales Photo/profimedia/Kim Matthai Leland/gonzales Photo/profimedia
Pisac Jussi Adler-Olsen svjetsku je slavu stekao 2007. godine, kada mu izlazi roman ‘Žena u kavezu‘, prvi iz serijala o Sektoru Q
Pisac Jussi Adler-Olsen svjetsku je slavu stekao 2007. godine, kada mu izlazi roman ‘Žena u kavezu‘, prvi iz serijala o Sektoru Q

Kako bi bilo da postoji serijski ubojica koji ubija samo ogavne, nemoralne ljude i čiji su zločini toliko savršeni da se godinama niti jedan ne otkrije? To je glavno pitanje romana Natrijev klorid Jussija Adlera-Olsena, objavljenog u nakladi Znanja. Pisac je to koji je svjetsku slavu stekao 2007. godine, kada mu izlazi roman ‘Žena u kavezu‘, prvi iz serijala o Sektoru Q. Romani su mu prevedeni u više od 40 zemalja svijeta, a Sektor Q je inspirirao, između ostalog, i Netflixovu seriju Dept. Q.

Roman se idejom pomalo naslanja na priču kakvu nam je Agatha Christie ispričala 1939. godine. Priča je to koja je kod nas objavljena pod naslovom ‘Deset malih crnaca‘, dok je danas poznata pod nazivom ‘I onda nije ostao nijedan‘ (naslov se, naime, smatra rasističkim i neprimjerenim, a Agatha ga je odabrala po tada popularnoj dječjoj brojalici). Priča je to o deset ljudi koji umiru na jednom otoku, posve izolirani, a ono što ih povezuje jest činjenica da nisu nevini. Svatko od njih napravio je nešto užasno u životu, no izbjegao je ruci pravde, pa zato umiru jedan po jedan na otoku. Ubojica, koji je među njima, kažnjava ih za zločin koji su počinili.

Upravo to je ideja iza Natrijeva klorida, inače kemijskog naziva za sol. Ubojica s lica zemlje miče ljude za koje smatra da trebaju biti kažnjeni: ekstremno desni političar, autor reality emisija u kojima se ljudi ponižavaju, čovjek koji organizira prijevoz životinja na klanje na izrazito ogavan način... Iza svakog ubojstva stoji pomno smišljen plan – ubojica napada jednom u dvije godine i žrtva umire na datum rođenja nekog krvnika iz povijesti – Sadama Huseina, Staljina, Miloševića... Uz to, žrtve su ili napunjene soli (doslovno su im tijela puna nje) ili se na mjestu zločina nalazi hrpica soli. Među njima nema nikakve veze i zbog toga je ubojicu iznimno teško pronaći.

image

Naslovnica romana

Znanje

Ono što je najneobičnije jest da dugo vremena, točnije 30 godina, nitko nije ni posumnjao da se radi o ubojstvima. Uglavnom su to bile nesreće ili samoubojstva: žena se utopila u bazenu, čovjek se ugušio za volanom automobila, neki su jednostavno nestali, ali ne na sumnjiv način. Obitelji su jednostavno mislile da su ih ostavili, pa nisu ni prijavili nestanak. No sve se počne odplitati kada detektivu Carlu Mørcku njegov nadređeni dodijeli slučaj za koji on uopće ne misli da je riječ o nekom neriješenom ubojstvu. Što bi imao istraživati u eksploziji koja se dogodila prije niza godina i u kojoj su nastradali automehaničari iz jedne radionice? Nesretan slučaj, tako je zaključila istraga te 1988. godine, a ono što je najmučnije u cijelom tom događaju jest da je nastradao maleni dječak u kolicima. Njegova majka je preživjela eksploziju, ali nije naučila živjeti s ogromnim gubitkom, pa na kraju diže ruku na sebe. I od tog trenutka kreće priča, jer se otkriva kako je cijeli život primala malene uplate. Kao da joj netko pokušavao na taj način kompenzirati gubitak djeteta. Ona taj novac nije trošila, nego ga je polagala u banku.

Nakon toga istraga otkriva još hrpica soli uz mrtva tijela. Sve se zahuktava, a događaji poprime sasvim drugačiji pravac nego što se čitatelj mogao očekivati Dogodi se još nekoliko smrti, koje se u prvi mah ne čine vezane za njihovu prvotnu istragu, ali itekako jesu. Otkrivamo i postojanje male, neformalne grupe žena osvetnica, koje na razne načine kažnjavaju građane koji se ne ponašaju kako treba. Uz sve to, detektiv Mørck postaje predmet istrage vezane uz drogu i novac, pa ga u dijelu romana vidimo kako sa svojim timom bježi od kolega, nastojeći dobiti na vremenu. Shvatili su, naime, način na koji ubojica postupa i znaju kada će se dogoditi idući zločin. U toj trci s vremenom, u očajničkom nastojanju da čovjeku spase život, ekipa se izlaže opasnosti od ubojice, koji shvaća da su mu se jako približili. Kada, negdje oko 250. stranice, otkrijemo tko je ubojica, roman postaje prava akcija – utrka s vremenom, očajnička potraga. Od detektivskog se u svega par minuta pretvara u akcijski, a čitatelj napeto prati tim koji pokušava ubojici stati na kraj.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
03. lipanj 2026 09:04