Svakog lipnja stanovnici Ujedinjenog Kraljevstva na Googleu uporno traže odgovor na pitanje kako pomoći pčeli. Pitanja o ljubavi najviše guglaju u Tajlandu. Kad je u pitanju zdravlje, najviše nas zanima kako sniziti krvni tlak, a kad je u pitanju hrana, na Googleu najčešće pretražujemo kako skuhati jaje. I dalje nas zanima je li rajčica zapravo voće, kako nam glasi IP adresa, voli li nas naš pas ili mačka i spavaju li ribe.
Ako vas je ikad zanimalo o čemu ljudi razmišljaju – kakve im gluposti padaju na pamet, čega se boje ili o čemu sanjaju – knjiga Simona Rogersa nudi odgovore. Rogers je, naime, urednik podataka u Googleu i predvodi poseban tim koji podatke iz Googleova pretraživača pretvara u priče. Početkom svibnja Simon Rogers objavio je novu knjigu – „What We Ask Google: A Surprisingly Hopeful Picture of Humankind“ (Što pitamo Google: iznenađujuće optimistična slika čovječanstva) – u kojoj je objavio uvide iz najveće banke podataka na svijetu koja prikuplja naša pretraživanja na Googleovoj tražilici već dva desetljeća.
Ponekad ga, piše u uvodu knjige, pitaju je li njegov posao depresivan – Rogersovi prijatelji pretpostavljaju da podaci o pretrazi otkrivaju najgore od čovječanstva. „Uvjereni su da se ljudi razotkrivaju kao bigoti, sebični, užasni ili zli. Uostalom, pretraživanje jest odraz društva. Ali ja im uvijek kažem da moj posao uopće nije depresivan, zapravo me napuni optimizmom. Ovo nije knjiga o sadržaju na internetu, niti je li on dobar ili loš. Ovo je knjiga o ljudskoj znatiželji: što pitamo kad imamo pristup svjetskom znanju, što to govori o stvarima koje nas povezuju“, piše Rogers.
Zašto je optimističan? Osim zbog one pčele s početka teksta, najviše zato što se većina pretraga na internetu odnosi na pomaganje. Upiti koji počinju s „Kako pomoći…“ nisu bili nikad češći nego danas. A većina tih pretraga ne odnosi se na pitanje kako pomoći samome sebi, nego – drugim ljudima.
Opsjednuti vremenom
U našim pretragama na Googleu opsjednuti smo vremenom: osim što nas zanima koliko je sati (u određenoj vremenskoj zoni), želimo znati kad izlazi i zalazi Sunce, kad se točno pomiče sat dvaput godišnje, zašto se pomiče sat, koliko nam vremena treba za što i, filozofsko pitanje, što je uopće vrijeme. Nastavno na pomicanje satova, svake godine u travnju kad izgubimo jedan sat, jedno od najčešćih pitanja Googleu je: „Zašto sam tako umoran?“
Robovi smo navika. U siječnju – a ovo je tek zanimljiv probir autora knjige, ne opće pravilo guglanja – na Googleu pretražujemo vježbanje, nesanicu, mamurluk, recepte za juhu, tražimo savjet kako smršaviti, prestati pušiti i otplatiti dugove. U veljači guglamo putovnice i predmete u obliku srca (zbog Valentinova), u ožujku Guinness, vrijeme kad zalazi Sunce, cvijeće, savjete kad početi saditi biljke i informaciju kad će početi cvjetati trešnje. U travnju razmišljamo o prošnjama, kompostu, salati od jaja, recikliranju i tome hoćemo li dijete povesti na posao. U svibnju guglamo krpelje, alergije i klima uređaje, u lipnju kreme za sunčanje, Aperol spritz, kampiranje, lan i bicikliranje, u srpnju pak zabavne parkove, breskve, lubenice i boce za vodu.
Kolovoz donosi team buildinge, tretmane za masnu kožu, ideje za ručkove i skulpture od maslaca (što god to značilo…). U rujnu guglamo o branju voća, matematici, sajmovima poslova i pitamo kad će početi jesen. Listopad na Googleu izgleda ovako: potraga za duhovima, outanje, biologija stanica i hrana za utjehu. U studenom tražimo recepte za pečenje, informacija o sezonskom poremećaju raspoloženja i Hallmarku (u hrvatskoj verziji vjerojatno Netflixu ili HBO Maxu). U prosincu nas zanima kako svirati klavir, gdje nabaviti električnu četkicu za zube, gdje pogledati „Umri muški“ i koje stolne igre bi mogli igrati.
Gledajući svakodnevnu pretragu, u rasponu od 24 sata, već u sedam ujutro se bavimo matematikom i periodnim sustavom elemenata (vjerojatno u zadnji tren roditelji pomažu djeci riješiti zadaće…), od 10 sati razmišljamo o ručku, oko 17 sati nas prima želja za sladoledom, u 19 sati provjeravamo vrijeme, oko 20 sati provjeravamo reality showove, oko 22 sata guglamo usamljenost, u 23 sata pretražujemo zašto se ljudi ponašaju na određeni način i kako im pomoći, prije ponoći tražimo način kako da se smirimo i zaspimo, pa se onda prebacimo na godišnje odmore i hotele, u 2 ujutro guglamo meditaciju i kako da prestanemo pušiti, oni i dalje budni u 4 ujutro čitaju vijesti, počinju razmišljati o ručku i kavi, a neposredno prije 6 ujutro guglaju umirujuću glazbu.
Recept za palačinke
Posebno je zanimljiva pretraga o snovima: govornici engleskog, španjolskog i portugalskog sanjaju životinje i insekte, a potom članove obitelji i ljude s kojima su povezani. Branje gljiva sanjaju, čini se, samo Rusi, jedino Arapi sanjaju o devama, Portugalci o češnjaku, Španjolci o iguanama, a Englezi o lisicama.
Jako često tragamo za informacijom o tome kako nešto reći na stranom jeziku, ili što pojedina riječ znači na tom jeziku, potom što raditi u stranoj zemlji (kad se tamo zateknemo) – lijepo je znati da često pretražujemo i znakovni jezik u želji da naučimo nešto reći osobama sa slušnim poteškoćama. Na Googleu često pretražujemo i značenje pojedinih riječi, pa je tako, recimo, pojam „gaslighting“ bila treća najčešća riječ za koju se tražila definicija 2024. godine. Pojam „woke“ je došao niotkuda i zasjeo na ljestvicu najčešćih pretraživanja početkom 2018., najpretraživaniji akronim 2024. bio je LWKY (oznaka za „low key“), dok je prethodne godine to bi BFFR („be f*cking for real“). Koji se emoji najčešće pretražuje? Znak za srce.
Recept za palačinke na Googleu najčešće traže Danci, Šveđani i Norvežani. Svi mi drugi tražimo upute za kuhanje jaja – šalim se, to je najčešće pitanje o hrani koje ukucavamo u pretraživač. Opsjednuti smo glutenom pa nas zanima ima li ga u riži, zobenim pahuljicama i kvinoji. Potom slijede pitanja je li rajčica voće, je li avokado voće, je li sushi zdrav, je li maslac od kikirikija dobar za naše zdravlje, je li kokos voće, jesu li kokice zdrave i, pogađate, je li krastavac voće.
Kad je u pitanju zdravlje, najviše nas zanima kako sniziti krvni tlak, prestati štucati, sniziti kolesterol, zatrudnjeti i prestati hrkati. Puno pretražujemo tjeskobu (anksioznost), ta statistika neprestano raste, osobito nakon epidemije kovida kad je postotak anksioznih u Ujedinjenom Kraljevstvu narastao do toga trećine svih muškaraca i žena. Kad smo zabrinuti za druge, najčešće pretražujemo kako pomoći osobama koje boluju od depresije, potom anksioznosti, što učiniti kad netko ima napad panike, a na popisu su još poremećaji hranjenja, PTSP, suicidalnost…
Od životinja najčešće pretražujemo informacije o psima, mačkama, konjima, ribicama i zmijama. Kad već razmišljamo tome da li da nabavimo psa i mačku, usput želimo doznati i imaju li pingvini koljena, spavaju li ribe i imaju li psi pupak. No većina pitanja o kućnim ljubimcima svodi se na: voli li me moj pas/mačka?
Kad su u pitanju otkrića, najčešće pretražujemo tko je otkrio Ameriku, Zemlju, DNK, elektrone i struju. Od znanstvenih otkrića najviše interesa izazivaju crne rupe, globalno zagrijavanje, nuklearna fuzija, svemirski teleskop James Webb i monoklonalna antitijela. Najčešća pitanja o ljubavi su: što je ljubav, kako se ljubiti, kako znati da se sviđaš dečku i zašto me moj dečko ne voli. Pitanja o ljubavi najviše guglaju u Tajlandu, Jemenu, Gvatemali, Boliviji, Siriji, Iranu, Nikaragvi, Vijetnamu, Hondurasu i El Salvadoru. U Sjedinjenim Državama korisnike najviše zanima zašto ljubav boli, zašto se zaljubljujemo i imaju li problema u povezivanju s drugima.
Najčešće pitanje o djeci na Googleu – svih vremena – jest „koliko bih djece trebao/la imati?“ i „trebam li imati djecu?“, a potom slijedi pitanje treba li ih cijepiti. Zabrinute roditelje pak najviše zanima zašto beba plače, štuca i pljuje.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....