U nastavku donosimo:
- hodačku napetost romana Herte Müller "Da mi je danas bilo ne susresti sebe" i tramvajsku vožnju Neimenovane kroz opsadu straha
- fragmentirane scene ružnoće i poniženja pod režimom Securitate, od tvorničkih hodnika do vašara bez izlaza
- iskustva i stavove o šutnji i vidljivosti feministkinja naspram mizoginog nadzora i prisile
- književne i biografske presjeke: od banatskog podrijetla do berlinskih godina i spornog javnog istupanja nobelovke
- intimni sudar europocentrizma autorice teksta s rumunjskim kulturnim pejzažem, filmovima Mungiua i Radu Judea
"Herta Müller trebala bi svoju nagradu podijeliti sa Securitateom", bila je sardonična reakcija bivšeg policajca tajne službe Tinua Radua kad je čuo da je Müller dobila Nobela za književnost. Ne volim tekstove počinjati citatima, ali ovaj jako dobro služi, može biti točan, a sasvim netočan, i obrnuto, sve u isto vrijeme!
Dakle: naša ovotjedna junakinja, zovimo je Neimenovanom - nema, naime, ime - iz romana Herte Müller "Da mi je danas bilo ne susresti sebe" (1997.) vozi se tramvajem na policijsko saslušanje. Zalutavši, ugleda u otvorenoj garaži mladog muškarca u crvenoj košulji i starijeg gospodina u kratkim hlačama. Mladi popravlja motor, dohvaća kliješta i ne tražeći ih, samo posegne, zna gdje su. Što rade? Zašto su zajedno? Neimenovana je tad kao Malleov dječak u "400 udar...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....