Novinar Jutarnjeg lista Vid Barić sutra u baru Botaničar s početkom u 21 sat predstavlja svoju knjigu „Fiumanski, opet lažeš“.
Ova zbirka satiričnih priča „prati avanture novinara Livija Fiumanskog na njegovom putu od društvenog ruba do slave i prosperiteta“.
Knjiga je zapravo zbir priča prvotno objavljenih na Facebook stranici „Priča jednog novinara“, a sada ukoričenih u izdanju iza kojeg stoje Shura Publikacije.
Pisac i urednik Andrija Škare, koji će sutra na promociji razgovarati s autorom Barićem, nazvao je Fiumanskog jedinstvenom kombinacijom „Ostapa Bendera, Delboya, Boba Rocka i Adriana Molea koji je ponešto baštinio od svakog od spomenutih, ali svejedno ostaje samo svoj, originalan i vrlo, vrlo živ“. Fiumanski svoje zgode piše u obliku dnevnika, koji je nerijetko inspiriran aktualnim događanjima i vijestima.
Uoči promocije, postavili smo Vidu Bariću nekoliko pitanja o knjizi.
Za svoj si tekst jednom rekao da se „ruga svemu i svakome“. U skladu s time, u knjizi spominješ puno poznatih persona. Fiumanski se, među ostalim, upoznaje s princom Harryjem, rektorom zagrebačkog sveučilišta Borasom, nogometašima Vidom i Vrsaljkom… Što misliš, bi li se netko likova, da svi pročitaju knjigu, uvrijedio?
- Mnoge ličnosti koje se pojavljuju kao junaci u pričama Livija Fiumanskog imaju status popkulturnih ikona u društveno-političkom ambijentu Hrvatske, pa ih je kao takve bilo lako implementirati u satirični tekst. Njihova djela, riječi i ideje, ali i opća pojavnost, često sugeriraju na satiru, šalu, ali onda skužiš da su posve ozbiljni, i da je riječ o dobroj staroj apsurdnoj stvarnosti. U tom smislu, rekao bih da ih tekst nije mogao zaobići. Svejedno mi je hoće li se zbog toga ljutiti, jer tekst je najvažniji.
Livio je po struci novinar. Misliš li da njegove anegdote čitatelju koji je van medijskog univerzuma mogu dati dobar uvid u stanje hrvatskog novinarstva?
- Priče Livija Fiumanskog ne pretendiraju dati uvid u stanje hrvatskog novinarstva. Rekao bih da daju uvid u psihu lika koji se pripremao za jedan svijet, a završio u drugome, i sada se tu pokušava snaći, na sve načine.
Po čemu su Vid Barić i Livio Fiumanski (karakterno) slični?
- Oboje smo vrlo naivni, pa smo tako zajednički pali na priču da rad i zalaganje vode do prosperiteta, što svakako nije slučaj.
Da se knjiga proda u desecima, pa i stotinama tisuća primjeraka, što bi Livio učinio sa svom tom lovom?
- Oformio bi start-up redakciju koja bi na štampi velikog formata donosila long-read, lirske reportaže, satirične komentare, polemike autora i ekstenzivne priloge o književnosti. Nešto kao početak dvadesetog stoljeća, ali u dvadeset i prvom.
Postoji li satira u Hrvatskoj ili je ona izumrla? I, ako misliš da postoji, bi li ukazao na neke druge autore?
- Sviđa mi se što rade Borna Sor i Domagoj Zovak u Prime timeu, Špoljar s Književnom groupie je standardno dobar, Viktor Ivančić, naravno... Prostora još ima. Volio bih vidjeti više satire u dnevnim novinama.