Susan Rigetti 2017. godine još je nosila djevojačko prezime Fowler, imala je 25 godina i napisala objavu na svojem blogu koja je u trenu postala viralna te je, tako mladu, stavila u središte goleme pozornosti. Pod naslovom "Razmišljanje o jednoj vrlo, vrlo čudnoj godini u Uberu", tekst je opisivao učestalo seksualno uznemiravanje koje je doživjela kao programerka u toj prijevozničkoj kompaniji. Rigetti je bila prva zviždačica u svijetu visoke tehnologije, kako izvještava magazin Time.
Nakon njezine objave uslijedila je interna istraga koja je punila naslovnice novina, a vodio ju je bivši američki državni odvjetnik Eric Holder. Istraga je otkrila ozbiljne propuste u srži kompanije i na kraju dovela do ostavke izvršnog direktora Travisa Kalanicka. Susan je tada postala općepoznata, a ključna je figura ulaska #MeToo pokreta u Silicijsku dolinu. Zbog svega što je učinila za poboljšanje položaja žena u svijetu visoke tehnologije časopisi Time i Financial Times proglasili su je 2017. osobom godine. Svoju priču o radu u Uberu iznijela je u memoarima "Whistleblower", a tako joj je započela i karijera koju je željela cijeli život, karijera književnice. O situaciji u Uberu snimljena je i serija "Super Pumper", a Susan je u njoj igrala američka glumica Eva Victor.
Priča s dva lica
Susan je sada, pod novim prezimenom Rigetti, objavila roman "Priča s dva lica". Riječ je o fikciji, laganom, ali uzbudljivom trileru nadahnutom skandaloznim novinskim naslovima o ljudima koji su se odlučili iz temelja promijeniti život. Roman koji zanimljivu priču, punu intriga i nenadanih zapleta, donosi na 364 stranice sada je preveden i na hrvatski, a izdaje ga nakladnik Media bar.
Njegova je priča na neki način zrcalo stvarnog svijeta i neki su dijelovi radnje inspirirani stvarnim događajima. Knjiga prati lik i dogodovštine Cat Wolff, prevarantice koja se dobro snašla u svijetu visoke tehnologije i medija. Cat ima nejasno podrijetlo, a dolazi iz Europe, živi u hotelima te je sklona bankarskim prijevarama, stoga mnogi vjeruju kako je inspiracija za njezin lik bila Anna Sorokin ("Delvey").
"Bila je apsolutno prekrasna, u to nije bilo nikakve sumnje, ali na neki način koji nikada prije nisam vidjela. Nije samo bila stvar u tome što su joj oči bile prekrasne nego i u tome kako ih je pomicala, kako se činilo kao da joj svaki treptaj i pogled nosi posebno značenje. Isto je bilo s usnama - nisu bile samo lijepe, nego je bilo nečeg i u načinu kako ih je pomicala dok je govorila i kako su izgledale kada bi se nasmijala. Već me bila potpuno očarala, ali onda me pogledala", ovo je prvi trenutak u knjizi kada se čitatelji susreću s mističnom bogatašicom Cat.
Kada upozna Loru, naivnu pripravnicu u časopisu Elle koja očajnički želi postati spisateljica i upravo je izgubila stipendiju na Sveučilištu New York, obje odmah u drugoj vide sredstvo za ostvarenje vlastitih ciljeva. Lorine spisateljske vještine trebale bi pomoći Cat da proizvodi fiktivni sadržaj u časopisu, dok bi Catino ime i društveni status u New Yorku Lori trebali otvoriti vrata izdavaštva i pomoći joj platiti školovanje. Barem je tako bio plan koji je Cat prodala naivnoj Lori.
"Ovog sam tjedna opet radila s Cat. U utorak i četvrtak Bob me ujutro pokupio i odvezao kući navečer. Cat i ja smo dosta napredovale s člankom o pokretanjima tvrtki. U utorak sam joj izložila što sam saznala o rizičnom ulagačkom kapitalu pa smo razgovarale o tome kako te informacije iznijeti u članku", u svom dnevniku opisuje Lora jedan od članaka na kojima su ona i Cat zajedno radile.
Nekonvencionalna forma
Roman nije napisan u klasičnoj formi, nego se radnja prekida i nadopunjuje tekstovima u formi dnevnika, e-mailova, poruka ili novinarskih članaka.
"Osim lažnog imena, Dorohova je navodno lagala i o brojnim drugim osobnim podacima, uključujući dob i nacionalnost… FBI ju je jutros rano uhitio na aerodromu JFK u New Yorku dok se pokušavala ukrcati na let Aeroflota za Moskvu. Tereti ju se za bankovne prijevare s vrijednosnim papirima, a trenutačno čeka početak suđenja", samo je dio novinarskih članaka i vijesti koje se također javljaju u knjizi te radnju čine zanimljivijom i uzbudljivijom.
"Htjela sam napisati nešto za što će ljudi, kada čitaju, imati osjećaj da skrolaju društvenim mrežama. Čitaš blogove, objave i pokušavaš složiti narativ od fragmenata dokaza koje imaš. Iskreno, samo sam željela s ljudima tračati o knjizi", rekla je Rigetti u intervjuu za Time.
Radnja, odnosno donekle fiktivna priča, može se protumačiti i kao kritika današnjeg društva opsjednutog izvanjskim i površinskim, a u njoj se lako brišu granice između obmane i stvarnosti.
"Šanse da ćeš ostvariti uspješnu karijeru u modnom novinarstvu su ti minimalne, ali ti se ne daš smesti. Svejedno se trudiš. Sve druge pripravnice dolaze iz bogatih obitelji, imaju status, veze, nasljedstvo. Mislim, čak i ja sve to imam, to je u ovoj branši praktički osobni uvjet za karijeru. Većina ljudi u tvojoj situaciji ne bi ni pokušavala, ali ti si sve dala u to. Cijenim to. Voljela bih da imam tvoju hrabrost", samo je maleni dio knjige koji savršeno oprimjeruje roman kao zrcalo društva.
Ovaj su roman mnogi kritičari i časopisi proglasili najiščekivanijom knjigom, a mnogi su ga okarakterizirali kao uzbudljivo, mračno, iznenađujuće i jednostavno zabavno djelo.
"Sve pohvale Susan Rigetti za njezin prvi roman. Ovo je štivo za bijeg od stvarnosti koje su mnogi od nas tražili. Opustite se, udobno se smjestite i uronite u ‘Priču s dva lica‘", napisali su o knjizi na portalu The Gilmore Guide to Books.
Fascinantan proces napretka
Rigetti, danas 30-godišnjakinja, sebe opisuje kao osobu koja poštuje pravila. Fasciniraju je procesi kojima ljudi napreduju ili mijenjaju svoje živote. Njezin život prije Ubera bio je obilježen teškoćama i snažnom željom za uspjehom. Odrasla je u ruralnoj Arizoni, kao jedno od sedmero djece, uz vrlo malo formalnog obrazovanja, no oduvijek je željela pisati. Iako su joj djetinjstvo i adolescencija bili puni bolnih prepreka zbog loše financijske situacije obitelji, bila je strastvena čitateljica i sama je naučila sve što joj je trebalo da se upiše na fakultet. Naučila je pravila kako doći tamo gdje želi i slijedila ih je.
Upravo zato je, govori u intervjuu za Time, oduvijek fasciniraju prevaranti. Obožava film "Uhvati me ako možeš", a jedna od omiljenih zanimacija joj je duboko uranjanje u internetske "rupe" o prijevarama. I nije jedina: "Inventing Anna", Netflixova serija "Shonde Rhimes" temeljena na Sorokinininoj priči, te "The Dropout", Huluova serija o Elizabeth Holmes i lažima na kojima je izgradila Theranos, među najgledanijim su naslovima danas, a tu je i Showtimeov "Super Pumped" koji se vraća na priču koju je Rigetti proživjela u Uberu.
Rigetti je u liku Cat stvorila ženu koja je naučila kako funkcioniraju moćne institucije, od fondova rizičnog kapitala do modnih medija, i shvatila kako može manipulirati da financiraju njezin luksuzni život. Loru vodi ono što je vidjela u filmovima: dobila je posao iz snova kao pripravnica i vjeruje da će se, ako dovoljno radi i poveže se s pravim ljudima, sve ostalo samo posložiti. Kad upozna Cat, Lora se drži svake njezine riječi, čak i kada one nemaju puno smisla i kada je uvode u probleme. Upravo Lorina ambicija, potaknuta nesigurnostima zbog skromnog odrastanja u Pennsylvaniji, čini je posebno ranjivom na Catine spletke.
Tko sam ja?
Rigetti se dobro sjeća kako joj je bilo u Lorinoj dobi i osjećati se kao uljez koji samo pokušava dobiti priliku. Veći dio romana napisan je u obliku Lorinih dnevničkih zapisa, a Rigetti se pritom oslanjala na vlastite dnevnike iz mladosti kako bi prizvala ranjive trenutke i oblikovala Lorin glas. Primijetila je koliko je njezina mlađa verzija bila opsjednuta time da je drugi shvate ozbiljno.
Iako se poistovjećivala s Lorom, Rigetti je morala razumjeti i Cat, ženu koja se lažima, krađom i mijenjanjem identiteta bori da zadrži svoje mjesto u bogatom svijetu. Morala si je postaviti pitanje što nekoga navede da izabere takav život.
"Cat na kraju radi strašne stvari, potpuno se upropasti u mladosti, gomila problem na problem dok ne zapne toliko duboko da joj se čini kako više nema drugog izbora", kaže. "Ona ne vidi drugi način života."
Nakon što je javno progovorila o Uberu, Rigetti je napustila karijeru softverske inženjerke i okrenula se drugim poslovima. Radila je kao urednica u startupu i u New York Timesu. U tom razdoblju često je bila u središtu pozornosti, stalno suočena s pitanjima kako vidi sebe i svoje mjesto u svijetu. Pisanje romana bilo joj je bijeg, sidro kojem se vraćala tijekom pauza za ručak i kasno navečer.
"Dok sam pisala ovu knjigu, cijelo sam vrijeme pokušavala shvatiti tko sam ja", kaže.
Prije svega, ona je središte jedne obitelji. Godine 2017. udala se za Chada Rigettija, osnivača tvrtke za kvantno računalstvo, i imaju dvoje djece. Okušala se u uređivanju, a sada se posvetila pisanju vlastitih priča, radi na fikciji i scenarijima. Prisjeća se trenutka kada je osmislila "Cover Story" i izvukla muža iz ureda u šetnju kako bi mu prepričala zapetljanu radnju. Svaki detalj svijeta tehnologije bio joj je maleni izvor veselja.
Ljude koji znaju priču Susan Fowler možda će iznenaditi da je napisala roman koji se pomalo izruguje i skandalima i svijetu koji je pomogla razotkriti. No Rigetti ne dopušta da je prošlost definira kada ima još toliko priča za ispričati i verzija sebe koje može postati. Ne vjeruje u ideju da svaki život ima samo jednu priču ili jedno značenje.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....