U nastavku donosimo:
- slojevito čitanje romana Katie Kitamure u kojem se kazalište prelijeva u intimu, a uloge brišu granicu između života i scene
- ključni obrat između dva dijela priče koji mijenja odnose pripovjedačice, Tomasa i Xaviera bez oslanjanja na kronologiju
- motiv neispisanog „međučina“ kao os koja preoblikuje strukturu i iskustvo čitanja
- iskustva i stavove o izvedbi identiteta: kada obiteljska svakodnevica postaje trajna audicija
- kako barokni prijevod Vlatke Valentić i izdanje Naklade OceanMore utječu na doživljaj teksta i njegovu ritmiku
Čitateljstvo koje novi roman američke književnice Katie Kitamure "Audiciju", takmaca za prošlogodišnju nagradu Booker, u nas dostupnog u izdanju Naklade Oceanmore i baroknom prijevodu Vlatke Valentić, odabere zbog sažetka, naći će se pred izazovom odgonetavanja neočekivano slojevitog djela. "Audicija" se otvara prizorom kad se neimenovana pripovjedačica, uspješna glumica u kasnim četrdesetima, uzrujano nalazi u restoranu s naočitim mladićem. Napregnuti razgovor, Kitamura upravni govor bez navodnih znakova bezostatno stapa s pripovijedanjem u prvom licu, pripovjedačice i mladića Xaviera ne otkriva nam baš ništa o njihovu odnosu, a pripovjedačica naglo napušta restoran kad u njega načas bane njezin suprug Tomas. Ubrzo saznajemo da je Xavier pripovjedačici pristupio obrativši se kaza...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....