SVAĐE OKO NOBELOVCA

Salman Rushdie šuti o američkim zločinima, kao Mo Yan o kineskim

Polemika oko novog nobelovca Mo Yana ne stišava se ni nekoliko mjeseci nakon objave vijesti iz Stockholoma, a sukus rasprava jest razmimoilaženje oko toga kakav bi nobelovac trebao biti

Polemika oko novog nobelovca Mo Yana ne stišava se ni nekoliko mjeseci nakon objave vijesti iz Stockholoma, a sukus rasprava jest razmimoilaženje oko toga kakav bi nobelovac trebao biti i kakve bi stavove trebao zastupati da bi Zapad dao svoj blagoslov Švedskoj akademiji kad se odluči izabrati neeuropske i neameričke pisce.

Naime, iako se svi koji su čitali djela Mo Yana slažu da se radi o velikom piscu, problematičan je dio vezan uz njegova politička uvjerenje, pa ga jedni opisuju kao subverzivnog, satiričnog autora, dok drugi smatraju da izbjegava “problematične” teme i blizak je vladajućoj politici.

Bespilotni zločini

Dokaz potonjima da se ne varaju u svojim ocjenama jest odbijanje Mo Yana da potpiše peticiju za puštanje nobelovca Liu Xiaboa iz zatvora, iako je, doduše, odmah nakon vijesti o Nobelovoj izjavio kako se nada da će biti što prije pušten iz zatvora.

Očekivano, rasprava se rasplamsala kad se u nju uključio Salman Rushdie i nazvao Mo Yana - “režimskim psićem” zbog toga što odbija potpisati peticiju, a za njegovu usporebu cenzure sa sigurnosnim aerodromskim mjerama rekao da je napravio moralni ekvivalent između disidentske literature i terorizma. Na Rushdiejev osuđujući komentar u Guardianu reagirao je indijski pisac Pankaj Mishra i poručio mu da svoje moralne principe primjenjuje i na zapadne kolege. Autor “Sotonskih stihova” brzo je replicirao na Mishrino “posljednje smeće od teksta” te dodao da neće njemu Mishra uskratiti pravo da kritizira književnog laureata i da “pisci u slobodnim društvima stalno kritiziraju moćne ”.

Upravo je u tijeku nova runda. U tekstu, opet u Guardianu, Mishra je još jednom pokušao objasniti Rushdieju da nije u redu da pred kolege iz nezapadnih zemalja stavlja prevelik teret političke ispravnosti.

“Pisci na Zapadu ne procjenjuju se prema spremosti da javno osude nasilje i nepravdu koje čine moćne institucije i inidivudalci u ‘slobodnim društima’ niti se od njih očekuje da ih adresiraju eksplicitno u svoj prozi. Teško je zamisliti da Mo Yan ili bilo koji drugi pisac u Kini kritizira Salmana Rushdie jer nije dovoljno kritizirao Obamine bespilotne letjelice koje su ubile neusporedivo više djece nego što ih umire u nasumičnim masakrima podivljalih ljudi”.

Rushdieja je podsjetio i na njegove mlade dane kad je sam kritizirao američke pisce jer ih ne zanima “golema moć njihove zemlje u svijetu”. Tad mu je Saul Bellow spustio tvrdnjom: “Pisci imaju samo inspiraciju. Nemaju zadatke, oni su za ljude koji rade u uredima”.

Mladi i stari Rushdie

Podsjetio je i na Rushdiejeve izjave iz 2002. godine o tome da je Amerika u Afganistanu učinila ono što se trebalo učiniti i učinila to dobro. Svejedno, dodaje, ti stavovi nisu bili ključni za kritičku valorizaciju njegove proze.

Na Rushdiejev odgovor vjerojatno nećemo dugo čekati, za razliku od odgovora Mo Yana. Uostalom, donekle anticipirajući recentna događanja, on je u prosincu rekao: “Sve što trebam reći, pronaći ćete u mojim djelima. Volio bih da nađete strpljenja da ih pročitate. Ne mogu vas prisiliti da to učinite, niti očekujem da ćete promijeniti mišljenja. Nije se pojavio pisac kojeg svi njegovi čitatelji vole, pogotovo u vremenima kao što su naša”.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
01. prosinac 2022 20:54