Cesarić je napisao da je znanje krhko, te da je ljubav sanja. Ako je tako, onda je historija jednako tlapnja. Pa stoga, temelji znanja o svijetu mogu biti izmišljeni.
Nato sam pomislio čitajući knjigu Mary Beard “SPQR - Povijest starog Rima” (Školska knjiga), u cjelovitom prijevodu Ivana Otta, koji se u kaosu inačica hrvatskog snašao, odabrao jednu i držao je se kroz cijelu knjigu. I tako je pripovjedačko umijeće povjesničarke Beard izašlo na vidjelo.
Zašto “Povratak” na početku? Zato što je nekima nepojmljivo da je flogiston u prošlosti imao jednaku znanstvenu uvjerljivost kao što je danas ima kisik, što je lijepo predočio Thomas Kuhn. Jednako tako, tko zna da je metar izmišljotina? Onaj tko je pročitao Kehlmannovo “Mjerenje svijeta”. Pa je tako klimava zamis...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....