U nastavku donosimo:
- protagonista Juana Belmontea, gerilca u mirovini, i misiju koja ga vraća iz sjene u središte sukoba Čilea i Rusije
- tragičnu pozadinu Verónice i odjeke torture u Villi Grimaldi koji zapečate osobni ulog priči
- tragove ideoloških lomova od Pinocheta do postsovjetskih mreža, s odjecima koje prepoznajemo u današnjoj polikrizi
- sukob s mučiteljem zvanim Kozak i napetu mrežu lojalnosti, izdaja i stare škole operativaca
- iskustva i stavove o naslijeđu ljevice i ljudskim pravima kroz djelo Luisa Sepúlvede i krug njegovih suvremenika
Premda pripovijeda o završetku jedne druge epohe, naslov ovog romana baš je primjeren za ono čemu upravo svjedočimo: ponovno se stubokom mijenja svijet kakav smo znali. Prije nekoliko godina za to je smišljena nova riječ: polikriza, definirana kao naša nesposobnost da rješavamo istodobne različite šokove koji djeluju tako da je cjelina veća od zbroja dijelova, pa gubimo osjećaj za stvarnost (pojam potječe od E. Morina, a popularizirao ga je povjesničar Adam Tooze). Jedan od razloga zašto nikad ništa ne naučimo iz povijesti pred nosom nam je: nikada čovječanstvo nije bilo tako povezano i međuovisno te stoga društveni, ekonomski, politički, ekološki, tehnološki itd. čimbenici naočigled rastaču sliku svijeta.
Zato Sepúlvedin roman budi nostalgiju: sad se čini kao...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....