Na ideju sam došao istu večer kada je umro Tonko Maroević. Bio sam na Braču. Nedavno sam se na otok bio vratio iz Zagreba sa sprovoda Nikole Koydla i nisam imao snage ponovno putovati, otići na Hvar - govori nam Božo Biškupić.
"Razmišljao sam da pošaljem vijenac. No, potom sam se sjetio kako bi bilo sjajno napraviti jedan trajniji vijenac, sjećanje na mojeg prijatelja, na sjajnu osobu. Nazvao sam Luka Paljetka, zamolio ga da napiše pjesmu, a ja sam odlučio pozvati one umjetnike s kojima je bio blizak i napraviti grafičku mapu", kaže dalje Biškupić. Bivši je ministar kulture, naime, inicijator i izdavač (Edition Biškupić) mape "Sonetni vijenac Tonku Maroeviću" čija će promocija biti u ponedjeljak u Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici.
Bit će to samo nekoliko dana prije Maroevićeva rođendana, jer bi 22. listopada proslavio sedamdeset devet godina.
Odijelo od stihova
U mapi su zastupljena trideset tri umjetnika, a svi su se, kaže nam Biškupić, odmah odazvali. Na nekim radovima posveta je direktna, Siniša Reberski, primjerice, napravio je grafiku na kojoj je Maroević u odijelu od stihova iz njegovih pjesama, a Tomislav Buntak grafiku na kojoj je mladi Maroević u idiličnom pejzažu, među protagonistima koji žive u harmoniji i kreće se prema prostoru u kojemu piše "Terra incognita".
Drugi su, pak, poslali svoje radove koji su asocijacija na Tonka Maroevića, primjerice Ivan Posavec je dao za mapu jedan rad koji se naslanja na pejzažne slike njegovog rodnog mjesta Dužice pokraj Siska. Maja S. Franković grafiku sa suncem i mjesecom. Uz spomenute umjetnike, u mapi su i djela Zoltana Novaka, Željka Lapuha, Zlatka Kesera, Kažimira Hraste, Roberta Šimraka, Ivice Šiška, Zlatana Vrkljana, Matka Trebotića...
Kako nam dalje govori Biškupić: "Luko Paljetak je rekao da će razmisliti o ideji, i za samo par dana dobio sam rukopis. To je jedan predivan sonetni vijenac. Paljetak i Maroević često su se družili i u tom je sonetnom vijencu Paljetak opisao druženje."
Raznovrsne tehnike
Što se tiče likovnih umjetnika, Božo Biškupić je, kako kaže, "pozvao umjetnike širokog raspona generacija, od Ene Bajuk i Tina Samardžije, ujedno i najmlađeg suradnika na mapi, kojemu su tek dvadeset tri godine, do već afirmiranih, poput Biserke Baretić".
Grafičke tehnike kojima se služe su različite. "Jedino imamo akvarel Dine Trtovca koji je u svakom od izdanja drugačiji. Naime, on nije grafičar, a želio je raditi na monografiji za Maroevića s kojim je često surađivao. Pozvali smo i jednog od naših najboljih fotografa, Ivana Posavca, koji ima sjajan senzibilitet i volio je Tonka."
Mapa je izdana u pedeset sedam primjeraka, kao i dosadašnja Biškupićeva bibliofilska izdanja. Na kraju je izdanja i pjesma Tonka Maroevića "U koži i iz kože" koja je izašla u izdanju Zbirke Biškupić 1980., uz grafike Nives Kavurić Kurtović.
Kao izdavač, Biškupić je uredio više od 125 grafičkih mapa i bibliofilskih izdanja knjiga. Bio je dobar prijatelj Tonka Maroevića, pjesnika i likovnog kritičara, koji je iznenada preminuo ovo ljeto, na Hvaru, u sedamdeset devetoj godini života.
"Surađivali smo četrdeset šest godina. Ja bih za grafičku mapu odabrao umjetnika, a on pjesnika s kojim bismo ga mogli spojiti. Već je 1975. godine pisao prvi predgovor za mapu Ivana Lovrenčića. Godinu dana kasnije objavio sam s Tonkom svoju prvu bibliofilsku knjigu 'Baffonerije' sa sjajnim radovima nezaobilaznog Zlatka Boureka. Često smo se i rado družili, radovali se svakoj novoj knjizi i grafičkoj mapi", govori Biškupić.
Tolerantni znalac
Na pitanje kako bi opisao Maroevića, odgovara: "Bio je vrlo tolerantan čovjek, i to nije floskula u njegovom slučaju, imao je široko obrazovanje. Kreativci su vrlo osjetljivi ljudi, znao je s njima. Nije bio komercijalan, ponekad nije niti htio naplatiti honorar. Bio je znalac literature i likovnog svijeta te naprosto dobar čovjek. A takvi su, čini mi se, sve rjeđi."
I upravo zbog te povezanosti s Maroevićem, svatko od trideset troje umjetnika, koliko su ih pozvali, brzo su reagirali, kako bi se mapa uspjela dovršiti i promovirati neposredno uoči Maroevićeva rođendana.
Bilo je svima, isprva, teško povjerovati da ga nema. Kako govori Božo Biškupić: "Nazvala me Biserka Rauter Plančić (donedavna ravnateljica Moderne galerije, op.a.) koja je također u Starom Gradu, i rekla mi je da je umro Tonko. Srela ga je taj dan u jedanaest sati ujutro, kupovao je novine. Rekao je da se došao malo odmoriti, a i braća su mu u Gradu, pa će se družiti, kako je ljeti i običaj u Dalmaciji. Večer prije je predstavio jednu knjigu. Nisam mogao vjerovati kad me nazvala, bio sam u šoku, nekoliko sam ju puta pitao je li to istina."