Teško je pisati ovaj blog kao zaključak nečega, kao kraj. Jer, za mene su posljednja tri mjeseca bila tek početak. Početak novog stila života
Ideš na zumbu? Zakon, mogla bih i ja s tobom... Šta kažeš, otvorila se nova teretana u kvartu i baš je mrak? Super, super mogla bi se i ja upisati. Ček’, otkad ideš na pilates, fakat si se stanjila, mogla bi i ja u tvoj fitness klub!
Tako su otprilike zadnjih godina izgledali moji planovi za vježbanje. Eventualno bih se zaista i upisala, a na kraju mjeseca proklinjala bačenih 300-tinjak kuna jer bi se na satovima pojavila dva, tri puta. Sto kuna za sat, prilično rasipna i bahata računica.
A onda smo u travnju odlučili pokušati nešto drukčije. Ženski časopisi i novine prepuni su savjeta i reklama za ekspresno skidanje kila, dvotjedne predljetne režime, magične kreme i pilule za mršavljenje... Recepti za savršen izgled bez truda, pa tko se ne bi navukao na takvo obećanje.
No što ako otvoreno kažemo i dokažemo da se ništa ne postiže bez truda, da ne postoji čarobna formula za mršavljenje preko noći, ali da se uz trud i vježbanje može postići puno više od skidanja kila?
Mnogo komplimenata
Počela sam vježbati u travnju, u fitness centru Vita s osobnom trenericom Marijom Andrijašević. Tri puta tjedno, u jutarnjim satima prije posla, nakon pet godina bez redovitih treninga, tek s povremenom rekreacijom na badmintonu, biciklu ili rolama. Prije toga sam se 10 godina bavila sportom, ali tijelo se osvetilo za zanemarivanje zadnjih pola desetljeće i nakupilo viškove k’o da se sprema za nestašicu nuklearnog rata.
Iz prvih se dana sjećam samo muskulfibera, bolova u mišićima i borbe s malim ljenivcem u sebi koji je cmoljio svaki put kad je trebalo ustati ujutro ili napraviti vježbu više ili seriju više. A onda ultimativna motivacija. “Ma fora je sve to, ali bojim se da će ona odustati, hoće li izdržati tri mjeseca?” Iz čijih je to usta izašlo nije bitno, važno je samo da je to osoba kojoj sam morala nešto dokazati. A morala sam i sebi. I krenulo je, malo po malo, motivacija i entuzijazam su rasli, počeli su se vidjeti rezultati, mali ljenivac je utihnuo, navikao se na buđenje i prestao prigovarati kod napornih vježbi. Možda je umro, tko zna. Nakon prvih mjesec dana 3 kilograma manje. Nakon još mjesec, 6 kilograma. Hrpa komplimenata. Ranije, kada sam gubila kilograme ekspresnim dijetama, sve to vratila prije nego zađe ljetno sunce.
A sada od prvog dana sve je drukčije. Energija za posao, za zabavu, za treninge, ma za cijeli život povećala se za 300 posto. Kolegica s kojom se svaki put kad se bliži rok, u stresu završavanja priloga, barem jednom počupam, u šali je primijetila: “Otkad vježbaš, čovjek se više s tobom ne može ni posvađati kako treba!”
Zaviruju mi u tanjur
Drugi kolege redovito mi na ručku zaviruju u tanjur i ispituju što sam naručila. Piletinu, hvala na pitanju. Danas kelj, ako vas baš zanima. Soju, znatiželjniče dosadni! Iako pod povećalom okoline, promijenilo se nešto u meni. Počela sam razmišljati o zdravlju, a tome kako se osjećam, a gubitak kilograma postao je usputna nagrada.
Fizička aktivnost više nije bila rezervirana samo za teretanu. Prvo sunce, uskačem u role, vadim iz podruma bicikl, zovem ekipu na Sljeme...
A sada, nakon tri mjeseca, zbrajamo konačne rezultate. Vaga kaže - 9,2 kilograma manje. Metar izvještava - struk 5 centrimetara uži, ruke 3 centimetra, a bokovi, ti strašni bokovi koje sam uvijek jedva čekala prekriti tunikom ili haljinom, e pa oni su danas 8 centimetara uži. Da se razumijemo, u posljednja tri mjeseca nisam živjela pod staklenim zvonom. Bilo je tu tuluma, medice, pala je i pokoja piva... Nekad bi se, mimo plana, počastila malim noćnim zalogajima ili pojela kolač. Ali bilo je važno naći ravnotežu, uskladiti svakodnevnicu s novim stilom života.
Novi stil života
U posljednja tri mjeseca nisam baš ništa propustila, a puno, puno sam dobila. Zapravo je teško pisati ovaj blog kao zaključak nečega, kao kraj. Jer za mene su zadnja tri mjeseca, zapravo, bila tek početak. Početak drukčijeg stila života. Početak brige o zdravlju i izgledu, i kondiciji, i dobrom raspoloženju... Naravno, nastavljam vježbati. Već danas, u ponedjeljak, idem na trening, pa za dva dana opet... I tako cijeli život, jer vježbanje nije nešto čega se treba sjetiti samo pred ljeto. Sada to znam!