Glasna pucnjava čuje se iza mene. Paravojna jedinica i vojska domovinske sigurnosti sukobili su se u predvorju bolnice.
Još samo nekoliko minuta i doći će do prvog kata i onda smo gotovi. Ispred mene muškarac s pištoljem. Drži me na nišanu. “Imaš li lijek?” ponavlja treći put, ovoga puta glasnije kako bi nadglasao rafal kalašnjikova. Ne znam mogu li mu vjerovati. Ako mu dam lijek, hoće li me upucati? Snažna eksplozija odjeknula je na našem katu. “Nemamo vremena, moramo pobjeći! Dajte mi lijek i odvest ću vas iz bolnice”, kaže muškarac i spušta pištolj. Gutam slinu i pokušavam razmišljati, izolirajući vriskove poginulih. Hvata me mala panika. Ne želim umrijeti. Iz kuta prostorije čuje se pitanje: “Što ćeš učiniti?”
Juraj Canić, Matija Boltižar, Dorijan Golub
Ovako izgleda dio scenarija interaktivno psihološke igre Morpheus, koja je svoja vrata otvorila prošli petak u Zagrebu. Riječ je o novoj igri razvijenoj po modelu Escape Rooma, samo što igrači cijelo vrijeme sjede na stolcu sa zavezanim očima. Naime, sama igra odvija se u glavi igrača. Tako da tijekom igre nisam bio u bolnici, nitko nije upirao pištolj u mene i nisam trebao odlučiti hoću li spasiti svijet ili ne. Ipak, imao sam osjećaj kao da se to stvarno događa.
Donesi odluku
- To je smisao Morpehusa. Učiniti igru što realnijom za igrača, a da on uopće ne izađe iz prostorije. Kroz igru se zapravo vidi ponašanje osobe u određenim ekstremnim situacijama, a naglasak igre je na donošenju odluka i interakciji s okolinom u kojoj se vaš avatar nalazi. Važno je napomenuti da nema nikakvih zombija, samo vaše odluke - kaže Maria Grigoryan, voditeljica Morpheusa Zagreb. Igru je osmislio Nikita Proskurjakov, ruski psiholog, koji je dugo godina vodio vlastiti Escape Room u Rusiji. Kako bi igru učinio što realističnijom, prebacio je mjesto radnje u um igrača. Tako je nastao Morpheus i trenutno postoji u 18 gradova u Rusiji. Prvi izvan matične zemlje otvoren je upravo u Zagrebu, a zagrebačku filijalu otvorila je ruska novinarka Maria Grigoryan i njezin hrvatski suprug Ivan Vučković.
Maria Grigoryan
- S Nikitom sam išla zajedno u školu i ponudio mi je da otvorim jedan Morpheus u Zagrebu. Kako smo suprug i ja veliki zaljubljenici u Escape Room igre, nismo mogli reći ne - kaže Grigoryan.
Igra je namijenjena za dvije do pet osoba, a smiju je igrati samo stariji od 14 godina. U Zagrebu trenutačno postoji samo jedan scenarij, a u prostoriji gdje se odvija igra osim igrača nalazi se i voditelj, odnosno Morpheus, i glumci. Morpheus iznosi scenarij te navodi igrače kroz igru i preko njegova glasa igrači zapravo znaju što se oko njih događa, dok glumci igraju druge likove te doprinose stvaranju atmosfere.
Tajnovita soba
Što se tiče same igre, sve oko nje je velika tajna. Prostorija u kojoj se odvija ne smije se vidjeti, kao ni broj glumaca i stažista koji pomažu u stvaranju igre. Sve mora ostati misterij kako se ne bi narušio koncept realnosti. Zato se u prostoriju ulazi s povezom na očima koji se ne smije skinuti do kraja igre. Mi smo odlučili isprobati samu igru i naše putovanje je isto tako krenulo s tamom pred očima.
U prostoriju nas je uveo Morpheus, u našem slučaju je to bio Ivon Pavlović, sociolog iz Ludbrega. Posjeo nas je na stolac te nam prvo objasnio pravila igre, među kojima postoji i opcija odustajanja ako igra postane previše stvarna. Tada igrač mora prekrižiti ruke iznad glave, nakon čega će ga se izvesti van iz prostorije.
Ivon Pavlović, Maria Grigoryan i Luka Barešić
- U Rusiji se jednom žena pomokrila od straha, a imali smo tu u Zagrebu jednu ženu koja je cijelo vrijeme govorila “hu hu hu”. Prvo smo mislili da je u histeriji, ali ispalo je da se tako smije - ističe Grigoryan.
Vratimo se sada na početak naše igre koja počinje buđenje u krevetu. Morpheus nam je predstavio scenarij te nas pitao što ćemo učiniti. Rekao sam da želim ustati iz kreveta i voditelj mi je odgovorio da sam ustao, nakon čega sam išao pregledati svoj ormarić. Tamo sam pronašao rolu papira, mobitel i šalicu. “Što ćeš uzeti?” pitao me voditelj, a ja sam odgovorio “mobitel”. Ispružio sam ruku i u njoj mi se stvarno našao mobitel.
Naime, kroz igru se pomoću stvarnih predmeta i raznih efekata pokušava naglasiti realnost situacije. Tako smo mogli uzeti bilo koji predmet koji se nalazio u fiktivnoj bolničkoj sobi. Kroz igru sam u svojim rukama držao još škare, rolu papira te bolnički dnevnik. Isto tako, okolina reagira s igračem. Kada se pali generator, osjeti se miris benzina, a u jednom trenutku igre osjeti se i miris trupla. Tu su i popratni osjetni efekti poput “štakora” koji vam prolaze pod nogama ili voda koja kapa sa stropa podruma. U jednom trenutku igre postoji i mogućnost ubojstva druge osobe u priči. Kada sam toj osobi prerezao vrat škarama, kapi “krvi” su me pošpricale po licu.
Borba za život
Kako je igra napredovala, tako se pojačavao osjećaj stvarnosti. Kada smo trebali trčati, tako mi je srce brže lupalo, kao i kada su u nas bile uprte duge cijevi pobunjeničkih snaga. Pred kraj smo bili toliko nabrijani da smo stvarno mislili da se borimo za vlastiti život, a na kraju nas je obuzela euforija kao da smo stvarno spasili svijet. Iako smo cijelo vrijeme sjedili na stolcu u prostoriji u Ilici 65.
U Rusiji su Escape Room igre jako popularne, što dokazuje i broj od više od 600 primjeraka diljem zemlje. Kako bi potukli konkurenciju, voditelji čine sve kako bi naglasili osjećaj stvarnosti. Unajme glumce koji love igrače po sobi ili s jednim gumbom promijene cijeli postav u prostoriji, ali Rusima ni to nije bilo dovoljno. Zato je Nikita Proskurjakov igru prebacio u um igrača, mjesto gdje mašta nema granice. U ruskim Morpheusima postoji pet različitih scenarija koji traju po sat vremena, a uskoro dolazi novi s Jamesom Bondom koji će za dva mjeseca biti dostupan i u Zagrebu. Što se tiče širenja filijale, nakon Zagreba će još jedna podružnica biti otvorena i u Los Angelesu.