Studio za razvoj videoigara Bend Studio (podružnica tvrtke Sony Interactive Entertainment) u svojoj novoj igri “Days Gone”, akcijsko-avanturističkom naslovu s elementima preživljavanja i horora, čija je radnja smještena u fiktivne i globalnom pandemijom desetkovane Sjedinjene Američke Države, pred igrače stavlja uglavnom ustajala kreativna rješenja koja su već mogli vidjeti u nizu srodnih videoigara.
Priča igre prati napore grubijana mekog srca Deacona St. Johna (Samuel Stewart Witwer) da dođe do svoje supruge Sarah (Courtnee Draper), koju je na samom početku igre uz pomoć prijatelja Boozera (Jim Pirri) i helikoptera za evakuaciju ugroženih iz opasnih gradova spasio od krvožednih zombija (u ovoj igri zovu se “Freakers”). Potraga za Sarah natjerat će Deacona i Boozera na sklapanje saveza s raznim sumnjivim licima, izbjegavanje “freakera”, ali i otkrivanje uzroka pandemije koja je ovu inačicu Sjedinjenih Američkih Država pretvorila ruševnu pustopoljinu.
Kako je riječ o igri otvorenog svijeta - igrač ima manje-više potpunu slobodu kretanja - St. Johnov put prema svojoj supruzi nije pravocrtan već je prepun stranputica te različitih organizacija i zajednica koje pokušavaju preživjeti. Igre otvorenog svijeta koji nastoje ispričati priču koja u sebi sadrži elemente hitnosti problematične su same po sebi jer vas tjeraju da birate između rješavanju apsolutno svih zadataka te skupljanja svih po svijetu razasutih predmeta i guranja priče prema kraju. Velika količina tog sporednog sadržaja, a u “Days Gone” ga ima previše, dovodi do slabljenja bilo kakve napetosti koju glavna priča igre želi stvoriti.
Bi li ova igra bila efektnija da nije nakrcana stvarima koje su tamo samo radi produljivanja “roka trajanja” igre? Gotovo pa sigurno da bi, no velike izdavače i studije za razvoj video igara mora da je sramota napraviti igru koja nema suštinski nepotrebnog sadržaja. Prije početka rada na ovakvim igrama, studiji bi trebali baciti oko na serijal Uncharted i pitati se je li taj silni dodatni sadržaj - modifikacije oružja, prijevoznih sredstava i lika - potreban da se pred igrače stavi dinamično te napeto iskustvo igranja.
Priča kojom se bavi “Days Gone” kombinira elemente osobnog i urotničko-globalnog, no uvelike podsjeća na priče koje ste već igrali na računalima i konzolama te gledali u kinima. Bez ulaženja u detalje, St. John i ostali glavni likovi u jednom trenutku otkriju pravu prirodu zombi prijetnje, što priči daje nepotrebnu kompleksnost, budući da je se time diže s osobne razine preživljavanja u nepovoljnim uvjetima na “moramo spasiti svijet koji poznajemo” razinu. No, nedovoljno šarmantni glavni likovi i bezličan neprijatelj priču ove igre čine zaboravljivom pa ćete je tijekom igranja u većini slučajeva ignorirati.
Na svu sreću, “Days Gone” u igračkom smislu nije dosadna igra pa će vam to olakšati trpljenje klišejizirane priče. Ova apokaliptična verzija SAD-a lijepo je i raznovrsno realizirana, a sam svijet dovoljno je raznovrstan što istraživanje istog čini ugodnom aktivnošću. Osim hodanja, vaše dominantno prijevozno sredstvo u igri bit će motor koji ćete moći nadograđivati i kojim biste trebali putovati na sve udaljene lokacije. Činjenica da ste kratki s gorivom te da s tim na umu morate planirati putovanja navigaciji kroz svijet daje napetost i stvara uzbuđenje. Primjerice, ako vam usred noći u šumi nestane goriva, naći ćete se u ozbiljnim problemima. Također, vaš motor nije neuništiv pa morate paziti kako vozite. Jedini minus motora je što pipkav u smislu kontrole i upravljanje istim zahtjeva navikavanje.
Konflikte u “Days Gone” uglavnom ćete rješavati kombinacijom šuljanja, neprimjetnog savladavanja protivnika uz pomoć hladnog oružja i ruku, borbi improviziranim hladnim oružjem te klasičnog pucanja iz vatrenog oružja. Mehanika šuljanja implementirana je poprilično dobro, a hici iz raznoraznih pištolja i pušaka imaju zadovoljavajuću težinu. Borbe s improviziranim oružjem i šaketanje nisu dovoljno precizni i tu se kontrole malo pogube. Na štetu “Days Gone” ide to što ćete prije ili kasnije morati posegnuti za takvim opcijama pa će vas spomenuta nepreciznost frustrirati. Nedovoljno da igru ostavite po strani, ali dovoljno da će vam narušiti uživanje.
Deacon St. John, još jedan grubijan mekog srca u potrazi za smislom života
Zadaci koje ćete tijekom igre dobivati svode se na raznošenje predmeta za druge te informiranje o događanjima u svijetu. Većina igara otvorenog tipa prije ili kasnije posegne za ovakvim rješenjima jer je, čini se, nemoguće sve zadatke u igri skrojiti tako da su interesantni i doprinose cjelokupnom igračkom iskustvu. Više ćete se puta pitati ima li smisla da baš vi obavljate određeni zadatak kada je jasno da ga može obaviti netko drugi, netko tko je bogatiji resursima kao što su ljudstvo i oružje. Ako želite razviti St. Johnove “RPG” sposobnosti, s tim ćete se, nažalost, morati pomiriti. Igra time de facto stvara dojam da je prepuna sadržaja, no dobar dio tog sadržaja služi samo kako bi se produžio “rok trajanja” igre, a ne kako bi se pojačao njezin emotivni učinak na igrača.
Zaključno, “Days Gone” ne gura medij naprijed, zna biti repetitivna i dosadna, ali sadrži dovoljno pozitivnih elemenata koji je čine isplativom investicijom. Među plusevima svakako se nalaze svijet igre, začuđujuće realna verzija boleštinom desetkovanog SAD-a te šuljanje i pucanje kao okosnice igračkog dijela igre. Izbacite li iz priče nepotrebne dijelove, potencijal za napetost i jezu postoji, međutim kako je glavna priča okružena “donesi mi ovo” momentima, lako ćete zaboraviti zašto uopće igrate ovu ipak samo solidnu igru.