To je bila najoskudnija modna revija u povijesti Alexandera McQueena i sasvim suprotna od one kakvu je pokojni dizajner imao na umu. “Infant terrible” modne scene, koji je živio za show, zamislio je svoju reviju na Tjednu mode u Parizu u Conciergerieu, najstarijem dijelu kraljevske palače Palais de la Cité, koja se nalazi u srcu grada uz rijeku Seine. Veličanstvena gotička palača bila bi savršen okvir za njegove modele i znatiželjnika koji bi pohrlili na reviju. Umjesto toga, šačica odabranih novinara i ljudi koji su radili s McQueenom okupila se u vili iz 18. stoljeća, koja pripada kompaniji PPR koja posjeduje i grupu Gucci pod čijem je okriljem poslovao McQueen.
Nacrtao, izrezao...
Od dizajnerova samoubojstva prije mjesec dana mnogi su se pitali koliko je daleko napredovao u stvaranju nove kolekcije za jesen i zimu 2010./2011. i kako će ona izgledati. McQueenovi zaposlenici dugo su razmišljali što učiniti: nastaviti s pripremama za spektakularan show činilo se neumjesnim, a ne učiniti ništa - pogrešnim. Jer, McQueen je za 16 modela izabrao materijale, nacrtao ih i izrezao uzorke. Oni su bili 80 posto dovršeni u trenutku kad si je dizajner oduzeo život, a završila ih je Sarah Burton koja je radila s njim 16 godina.
Bila je to kolekcija kao iz srednjeg vijeka, s anđelima i vragovima ukomponiranima u religijske scene koje su bile reprodukcija slika Hieronymusa Boscha i Huga van der Goesa. Printovi Botticellijevih anđela također su utkani u tkaninu.
Renesansni štih
Svila, saten i vez, zajedno s ručno oslikanim zlatnim perjem, bili su puno bliže visokoj modi, nego pret-a-porteru. Haljine padaju uz tijelo, naglašavajući ženske atribute, a sam McQueen je dizajnirao i zlatne cipele i čizme koje se penju do pola bedara. Manekenke su bile našminkane bijelim puderom tako da se postigne “renesansni štih”, kosa im je bila skupljena u punđu, a neke su na glavi ima kape u obliku “irokeze”.
Revija je izgledala i kao svojevrsno počasno priznanje njegovu modnom geniju. Onih nekoliko odabranih koji su odjeću vidjeli izbliza bez popratnog ludila i showa koji je uvijek pratio McQueena, slažu se kako je jedinstvena. Ljepota njegovih djela govori sama za sebe.