Liječnicima, bankarima, IT-jevcima, pa čak i nogometašima je odzvonilo, piše magazin Elle.
Na vrhu poželjnih neženja sada su - kustosi. Svakodnevno prikupljanje umjetničke građe i organiziranje izložbi, što čini najveći dio njihova posla, može zvučati “štreberski”, ali ovo zanimanje, prema riječima sve većeg broja žena, misteriozno je i privlačno.
Oni su uglađeni, načitani, šarmantni, socijalno inteligentni, elokventni muškarci s izraženim smislom za lijepo, strastveni oko svog posla i puni zanimljivih anegdota, često nesvjesni svoje privlačnosti. Holivudska glumica Jennifer Lawrence nedavno se udala za kustosa Cookea Maroneyja. Šarmu kustosa nije odoljela ni glumica Jenny Slate, koja se zaručila za kustosa Bena Shattucka.
Kustosi mijenjaju dejting scenu i arhetip muškarca kojeg žene smatraju poželjnim, stoga se budući suprug više ne traži u barovima i noćnim klubovima. Odabrali smo stoga hrvatske favorite koji su nam otkrili sve tajne posla i svog šarma.
ZORAN ŠIMUNOVIĆ (36), Gradski muzej, Vukovar
'Svoja djela tetoviram na tijelo i vjerujem da frajeri moraju biti uređeni i uglađeni. Dame, hvala vam što ste nas prepoznale'
Ako Zorana Šimunovića, 36-godišnjaka rodom iz Nuštra, sela pokraj Vinkovaca, slučajno potražite na društvenim mrežama poput Instagrama, pomislit ćete da je model, maneken. Stilizirana frizura, pažljivo njegovana brada, dugi niz tetovaža koje izviruju ispod nemarno podignutih rukava košulje... I kist. Kist među zubima.
Ali on je - kustos.
Zoran je slikar mlađe generacije koji promišlja o poslu modela, ali i kustos likovnih zbirki u Gradskom muzeju Vukovar. Biti kustos nikada nije bilo poželjnije, čini se.
Zoran Šimunović
- Možda je razlog tome što se jako malo zna o našem poslu, a danas je sve što je nepoznato ili tajnovito zapravo privlačno - zaključuje Šimunović. Zato su single kustosi postali omiljeni tip muškaraca među ženama, pitamo.
- Moguće je da je u pitanju samo prolazni trend, koji laska svima nama kustosima, ali se nadam da će taj trend i opstati. Svakako mi imponira te sam zahvalan ženama ta tom odabiru - kaže Šimunović, koji smatra da su se vremena promijenila. Zato su financijeri, odvjetnici, pa čak i nogometaši out, a kustosi su pravi hit.
- U teoriji bi kustosi trebali biti uglađeni, pristojni, kulturni muškarci koji drže do sebe zato žene danas sve više naginju takvom tipu muškarca - objašnjava.
Šimunović je kustos postao igrom slučaja, kaže.
- S diplomom u ruci nemate drugog izbora već otići potražiti i posao i prostor za izlaganje. Tako je jedna od mojih prvih stanica bio Gradski Muzej Vukovar, isključivo zbog izlaganja. Prvotno sam naišao na odbijanje, što mi se danas čini i logičnim, jer se za izlaganje u galerijama uvijek postavlja isto pitanje, a to je - koje rezultate imaš? S tadašnjim kustosom sam se dugo zadržao u neformalnom razgovoru i tek naknadno shvatio kako je to bio intervju za posao. Uslijedio je poziv na stručno osposobljavanje, a potom i ugovor na neodređeno - ispričao nam je vukovarski kustos s vlastitim ateljeom u Osijeku, gdje i živi.
Oduvijek je kod njega postojala želja za stvaranjem, ali talent i strast spoznao je tek s 22 godine. Svoju umjetnost danas opisuje prvenstveno kao intimnu.
- Svi moji motivi izviru iz sjećanja - objašnjava Zoran, koji se prvo pokušao pronaći na Agronomskom fakultetu jer se njegova obitelj bavi poljoprivredom, no svoj identitet je pronašao kad je upisao Akademiju likovnih umjetnosti u Širokom Brijegu te ju završio dobivanjem Rektorove nagrade za najboljeg studenta. Danas njegove slike postižu cijenu i do 30.000 kuna.
Biti umjetnik i kustos za njega je idealno rješenje jer tada može neopterećeno stvarati, ako ima materijalnu sigurnost. K tome, umjetnik i kustos zanimanja su koja se danas smatraju izrazito seksepilnima.
- Ako govorimo o zanimanju kustosa, zaista nisam stekao takav dojam, ali ako govorimo o zanimanju umjetnika, tada je potpuno drugačija situacija. Ako spojite ta dva zanimanja, uglađenost i kreativnost, iz iskustva mogu reći da je to dobitna kombinacija - priznaje Šimunović, koji je u sretnom braku. On i supruga zajedno su 14 godina, puno duže nego što je i slikar i kustos. Iako, kaže, da se danas upoznaju, postoji velika mogućnost da bi je zaintrigiralo njegovo zanimanje, ali zasigurno i tetovaže kojima se broj ne zna.
- Ne smatram da imam više tetovaža, nego jednu koja prekriva dobar dio tijela i koja konstantno raste i ne nazire joj se kraj. To je tako zato što elemente svojih umjetničkih djela tetoviranjem prenosim na svoje tijelo i na taj način stvaram jedno zasebno umjetničko djelo. Sve što je istetovirano ima osobnu priču. S obzirom na to da se u zadnje vrijeme sâm tetoviram, mogućnosti su mi neograničene. I zaista ne znam kada će biti kraj - ispričao nam je Šimunović, koji je nakon turbulentne godine sa šest samostalnih i jednom međunarodnom izložbom trenutačno u pregovorima za nove izložbe u Hrvatskoj i inozemstvu te u pripremi novih radova.
ROBERT ČIMIN (37), Gradski muzej, Koprivnica
'Bio sam jedini Podravac koji je studirao arheologiju, a otkad radim u muzeju, bolji sam čovjek'
Tetovaža na vratu prvo je što uočite kad razgovarate s Robertom Čiminom.
Zanimljiva i misteriozna, baš kao i posao kojim se bavi.
- Kustosi rade nešto što običnom čovjeku nije dokraja poznato pa je ta činjenica možda jedan od razloga privlačnosti. Vjerujem da je i otvorenost koju razvijamo imala prste u svemu tome - smatra Čimin, ravnatelj Muzeja grada Koprivnice i viši kustos.
Tetovažu ima samo jednu, kaže.
Robert Čimin
Robert Čimin
- Odlučio sam se za takvu poziciju jer je uočljiva, ona je prvi kontakt sa sugovornikom, a opet može biti prikrivena i ne prenametljiva. Riječ je o galskom bodežu s jedne poznate helenističke skulpture koji sam omotao ružom. Ima i dublju poruku, ali neću o njoj... - objašnjava Čimin, po struci diplomirani arheolog.
Punih je 18 godina proveo na ukupno 70-ak arheoloških iskopavanja među kojima su antički Tarsatički principij u Rijeci i srednjovjekovna utvrda Čanjevo u Prigorju, a sada mu se bliži kraj prvog četverogodišnjeg ravnateljskog mandata i namjera mu je nastaviti ga kako bi mogao učiniti veće stvari.
- O funkciji ravnatelja Muzeja razmišljao sam još potkraj 2011. godine, no tada nisam bio dovoljno spreman da preuzmem tu odgovornost. Bio sam svjestan svojih kvaliteta i mladenačke snage, no nedostajalo mi je zrelosti pa sam bio strpljiv do sljedećeg natječaja - priznaje Čimin, 37-godišnjak rodom iz Virja, povijesno iznimno značajnog naselja u Podravini, mjestu velike tradicije.
- U vrijeme kad sam se 2001. godine upisivao na studij arheologije na Sveučilištu u Zagrebu nije bilo nijednog studenta arheologije iz Podravine, tek tu i tamo koji povjesničar. Arheologija je intrigantna i egzaktna, ona ovdje nije ni približna slika filmskim spektaklima i dokumentarcima. To tada nisam znao, a danas uživam u saznanjima do kojih dolazimo koristeći se raznim alatima i disciplinama - priča zaneseno. No, ovog modernog Indianu Jonesa put je ipak odveo u Muzej grada Koprivnice.
- Moja obitelj, moja Podravina i splet nekih drugih okolnosti. Kao jedan od rijetkih mladih stručnjaka odlučio sam se vratiti doma iz Zagreba, i tu sam pronašao zadovoljstvo, privatno i poslovno - ističe.
U posljednje vrijeme ravnateljske mu obveze ne dopuštaju bavljenje arheologijom koliko bi volio, no u večernjim satima radi na doktorskoj disertaciji koja će obuhvatiti gotovo 400 srednjovjekovnih arheoloških lokaliteta u Podravini.
No, rad u muzeju, otkriva nam, karakterno ga je obogatio.
- Kad pogledam 10 godina unatrag, čini mi se da sam postupno stvorio vjerodostojnost, ustrajnost i strpljivost kao osobno novostečene karakterne vrijednosti - zaključuje.
IVAN ROTH (29), Muzej likovnih umjetnosti, Osijek
'Za žene smo tajanstveni, nismo im dosadni, djelujemo im smirujuće'
Umjetnost je privlačna, atraktivna, nešto što šira javnost smatra lijepim. Možda je odgovor u skrbi za antikne predmete, njihovoj tajanstvenosti i pukoj ljudskoj znatiželji - odgovara Ivan Roth (29) na naše pitanje, što je to, prema njemu, toliko privlačno u poslu kustosa. Ovaj Osječanin povjesničar je umjetnosti i posljednje tri godine radi kao kustos u tamošnjem Muzeju likovnih umjetnosti, voditelj je Zbirke slikarstva 18. i 19. stoljeća te Zbirke crteža i grafika 18. i 19. stoljeća.
Ivan Roth
Ivan Roth
Spektar poslova je prilično širok. Osim primarne skrbi o Zbirkama, tu je i redovan izložbeni program Muzeja, sudjelovanje u pedagoškim aktivnostima, izdavačkom programu i izvanmuzejskim aktivnostima, suradnja s drugim muzejima, kustosima, restauratorima, konzervatorima... “Najljepši dio posla je upravo onaj stručni, bavljenje predmetima i njihovo istraživanje. Rad u muzejskoj čuvaonici s umjetničkim djelima opušta. Također, u ove nepune tri godine proputovao sam više nego u životu do tada i sve zbog posla.
Mislim da je ključ kvalitetnog vršenja kustoske prakse orijentiranost zbirci, odnosno stavljanje predmeta u fokus, stavljajući u drugi plan nekakve osobne pretenzije. Muzejskim predmetima treba pristupiti s velikom dozom poštovanja, oni su materijalni svjedoci minulih vremena, pričaju o ljudima, oslikavaju povijest čovječanstva i tako bivaju lekcija za budućnost. Također, smatram da umjetnički muzeji moraju biti inicijatori, nametači trendova, a muzeji generalno, mjesta učenja, druženja i opuštanja”, objašnjava ovaj mladi kustos. Najdraži projekt za sad mu je onaj na kojem trenutno radi, priprema izložbu Osječke risarske škole.
“Osobno sam doživio svakakve reakcije, ponekad ljudi malo i ustuknu pa kad se bolje upoznamo priznaju da su imali predrasude da zasigurno ‘volim filozofirati’ i tome slično. Ipak, češće su pozitivne reakcije. Moguće da je baš stvar u tome što je ljudima nepoznato zanimanje i tajanstveno, što je ženama obično privlačno, a posao i predmeti kojima se bavimo puni su zanimljivih priča tako da s nama nikada nije dosadno. Također, na glasu smo kao opušteni ljudi i navodno djelujemo smirujuće na druge”, zaključuje s osmijehom.