Natrpala sam ruke vrećicama, pod ruku stavila deku i zagrlila kutiju s posuđem. Prijatelj me gleda i traži što će preuzeti, nema šanse da sve to sama ponesem. Nije da su njegove ruke prazne, i on ima zavidnu količinu vrećica, a njega je još, uz to, zapala i gajba piva. Tako ja uporno odbijam predati išta iz ruku jer “ja to mogu”, pa prenosim pola opreme za roštilj do auta.
Ruke više nisu slabe
Napokon neke koristi od mene kod organiziranja roštilja, osim već poslovičnog rezanja rajčice! Donedavno bih ponijela maksimalno jednu vrećicu i, eventualno, koju posudu s mesom. Ali, mišići ruku su ojačali, i to više nije vidljivo samo po broju zgibova na klupici, nego i u svakodnevnim situacijama, primjerice pri nošenju vrećica iz trgovine, kao i onim manje svakodnevnim poput rošti...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....