Istraživanje koje je provelo Sveučilište Michigan došlo je do novih uznemirujućih spoznaja. Otkrili su kako je generacija X, ona između baby boomera i milenijalaca, zdravstveno najugroženija upravo zbog hrane koju su konzumirali ili je konzumiraju i dan danas, piše Independent.
Ozbiljna ovisnost
To je tek drugo istraživanje u SAD-u koje proučava povezanost starijih dobnih skupina i ultra-prerađene hrane (UPF), a ukazuje na to da je generacija X prva koja je od ranog djetinjstva imala takve namirnice kao značajan dio njihove prehrane. Rezultati su jasni; 21 posto žena i deset posto muškaraca iz generacije X ispunjava kriterije za ovisnost o ultra-prerađenoj hrani, što nadmašuje druge ovisnosti poput alkoholizma s j1,5 posto i pušenja s četiri posto.
Pojam ultra-prerađena hrana (ultra-processed foods) definiran je prema sustavu klasifikacije hrane Nova, koji su razvili istraživači sa Sveučilišta u São Paulu u Brazilu. Taj sustav dijeli hranu u četiri kategorije, ovisno o tome kako se ona obrađuje prilikom proizvodnje.
Neprerađena ili minimalno prerađena hrana uključuje voće, povrće, mlijeko, ribu, jaja i druge namirnice kojima nisu dodani ostali sastojci. Prerađeni sastojci uključuju sol, šećer i ulja koja se koriste za kuhanje. Prerađena hrana kombinira prve dvije skupine na sličan način na koji se hrana obrađuje kod kuće, a u nju spadaju namirnice poput džema, ukiseljenog povrća ili konzerviranog voća i povrća.
Ultra-prerađena hrana, međutim, sadrži više sastojaka koji bi se teško mogli naći u prosječnim kuhinjama, a neki od njih su kemijski konzervansi, emulgatori, zaslađivači te umjetne boje i arome. No, ovi sastojci još uvijek ne objašnjavaju zašto je generacija X toliko ovisna o ovoj određenoj skupini hrane te zašto neki pripadnici izbjegavaju društvena okupljanja od straha da će se na njima prejesti.
Oni pokazuju snažne žudnje za tim namirnicama te najčešće bezuspješno pokušavaju smanjiti njihov unos ili osjećaju simptome slične apstinenciji. Također, skupina su koja najčešće pati od prekomjerne tjelesne težine, osjećaju se izolirano i pate od lošijeg mentalnog zdravlja.
S druge strane, generacija baby boomera nije toliko pogođena. Samo 12 posto žena i četiri posto muškaraca iz te „zlatne generacije“ ubrajaju se među ovisnike o ultra-prerađenoj hrani.
Krivo je djetinjstvo
„Generacija X bila je prva koja je odrasla okružena ultra-prerađenom hranom. Ako ste bili dijete 1970-ih ili 1980-ih, kao ja, vjerojatno se sjećate da ste bili bombardirani reklamama za šareno zapakirane grickalice, brzu hranu i gotova jela“, kaže dr. Karen Mann, medicinska direktorica digitalne zdravstvene aplikacije Noom.
„Ta hrana nije bila samo dostupna, bila je oglašavana kao nešto normalno, zabavno i prikladno za cijelu obitelj. U određenom smislu, generacija X bila je prvi testni slučaj za to kako prehrana kojom dominiraju industrijski osmišljeni, iznimno privlačni proizvodi utječe na dugoročne prehrambene navike. Činjenica je da, kako su pripadnici te generacije tada bili mladi, njihovi ukusi i navike oblikovani su vrlo rano, što je dovelo do toga da takvoj hrani kasnije u životu teže odolijevaju“, nadodaje stručnjakinja.
To je također bila generacija u kojoj su oba roditelja počela raditi, a obrazovanije stanovništvo značilo je da su se mnogi odselili od svoje šire obitelji u potrazi za novim poslovnim prilikama.
„To je stvorilo generaciju ‘djece s ključem oko vrata’ - roditelji bi nam ostavili hranu poput gotovih pizza, palačinki ili Pop-Tartsa da grickamo kad se vratimo iz škole. Naši su zubi nastradali, puna su nam usta plombi, naša prehrana je patila, a sada, kada ulazimo u srednje godine, suočavamo se s visokim stopama metaboličkih problema – debljanjem, kardiovaskularnim rizicima i svim tim stvarima“, dodaje Rob Hobson, nutricionist i autor knjige Unprocess Your Family Life.
Ironično, visoki kalorijski sadržaj i poluindustrijska struktura ultra-prerađene hrane, zbog koje se ona jede i probavlja brže, djelomično su rezultat rada američkog biologa Paula Ehrlicha koji je 1968. godine predvidio da će SAD 1980-ih doživjeti masovnu glad.
Ehrlich je napisao tada utjecajnu knjigu "Population Bomb" (Populacijska bomba), sumornu, ali potpuno pogrešnu knjigu koja je porast stanovništva nakon Drugog svjetskog rata smatrala neodrživim. Mislio je da će biti toliko ljudi da će svi gladovati. Kako bi se to spriječilo, u razdoblju između 1980. i 1998. pojavila se industrija „Big Food“ kako bi ih sve nahranila, ali na kraju se stopa pretilosti udvostručila.
„Taj strah od gladi stvorio je golemi financijski poticaj za povećanje proizvodnje energetski bogate hrane. Također, došlo je i do tehnološkog napretka koji je doveo do proizvodnje prehrambenih proizvoda siromašnih hranjivim tvarima, ali bogatih kalorijama po zalogaju - s previše zasićenih masti, previše dodanog šećera, previše soli, premalo vlakana, ali vrlo jeftinih“, objašnjava Sam Dicken, istraživač pri Centru za istraživanje pretilosti na UCL-u.
Kultura ekstremnih dijeta
Tada su se i duhanske kompanije uključile u proizvodnju hrane, koristeći svoje marketinške trikove i inovacije u proizvodima. Bilo ih je jako teško izbjeći, a tržište namirnicama bilo je u potpunosti neregulirano. To je bilo tragično za generaciju koja je na toj hrani odrasla tijekom sedamdesetih i osamdesetih godina, a zatim je uslijedio zaokret koji je stvari dodatno pogoršao.
Nakon što su ih preplavili kalorijama, proizvođači ultra-prerađene hrane počeli su prodavati „dijetalne“ proizvode poput dijetne Cole, žitarica s niskim udjelom masti ili bez masti, jogurta i namaza bez maslaca - u kojima je šećer zamijenjen aspartamom (koji može izazvati žudnju za slatkim), a masnoće su zamijenjene šećerom. Upravo bi to, sugerira istraživanje Sveučilišta Michigan, moglo objasniti zašto žene češće razvijaju ovisnost o ultra-prerađenoj hrani.
„Jedno od mogućih objašnjenja jest agresivan marketing ‘dijetalne’ ultra-prerađene hrane usmjeren ženama tijekom 1980-ih. Keksi s niskim udjelom masti, jela za mikrovalnu pećnicu i drugi proizvodi bogati ugljikohidratima prodavali su se kao zdrava hrana, što može biti posebno problematično za one koji pokušavaju smanjiti unos kalorija. Njihov umjetno stvoren nutritivni profil može potaknuti obrasce ovisničkog jedenja. To osobito pogađa žene zbog društvenog pritiska vezanog uz težinu“, kaže Ashley Gearhardt, profesorica psihologije na tom sveučilištu.
Uz to, na početku 90-ih počela je i kultura dijeta te su se pripadnicima generacije X nudile razne opcije za gubitak kilograma. Jedna od njih bila je i detoks dijeta koja je uključivala konzumaciju samo vode ili soka, također tu su i dijeta u kojoj se sedam dana jela samo niskokalorična juha od kupusa, dijeta kombinirane hrane u kojoj se određene namirnice nisu smjele jesti zajedno jer se probavljaju različitom brzinom te Atkinsove dijete koje su imale jedno pravilo; jedi koliko hoćeš proteina i masti, ali bez ugljikohidrata. Većina pripadnika ove generacije isprobala ih je gotovo sve.
„Zamalo sam napala cimericu jer je jela tost dok sam ja bila na detoksu - tako je lijepo mirisao“, prisjeća se jedna žena.
„Dok sam bila na dijeti s juhom od kupusa, onesvijestila sam se na traci za trčanje u teretani“, kaže druga.
„Iskreno, mislim da sam isprobala svaku dijetu koja se pojavila. Uvijek su me činile ljutom i toliko gladnom da bih naposljetku pukla i prežderala se. To su bile 1990-e - imala sam nezdrave odnose sa svime: tabletama, kokainom, hranom, dijetama i alkoholom. I što je najčudnije, na to razdoblje gledam s nostalgijom. Valjda zato što je Hladni rat bio gotov, a Rat protiv terorizma još nije počeo. Jedina osoba koja se tada trudila ubiti mene - bila sam ja“, nadodala je treća pripadnica generacije X.
Caroline Buck, zdravstvena psihologinja, i dr. Abigail Fisher, profesorica tjelesne aktivnosti i zdravlja, rade sa Samom Dickenom u Centru za istraživanje pretilosti. Oni pokušavaju odviknuti zdravstvene djelatnike od ultra-prerađene hrane.
Hollywood u znaku tableta za mršavljenje: Ovo su najšokantnije transformacije slavnih
Sanacija štete
„Oni spadaju u visokorizične skupine zbog rada u smjenama i obilja ultra-prerađene hrane dostupne u bolnicama. Otkrili smo kako je cijela kultura dijeta zapravo obilježje starijih generacija te ju nismo primijetili kod mlađih sudionika našeg istraživanja, oni imaju potpuno drugačiji način razmišljanja“, objašnjava Buck.
Za sve dobne skupine, istraživači su otkrili da kombinacija redovitih individualnih video poziva, mjesečnih grupa podrške, postavljanja ciljeva, samopraćenja, edukativnih brošura i internetske stranice s informacijama predstavlja najbolji način kako bi se situacija s prehranom ispravila, a sve je temeljeno na nečemu što se naziva „kotač promjene ponašanja“ (behaviour change wheel).
Ovo „odvikavanje“ traje već šest mjeseci, a to također pokazuje snagu ultra-prerađene hrane koja izaziva ovisnost, nalazi se posvuda i dalje čini čak 60 posto prosječne prehrane u Ujedinjenom Kraljevstvu, unatoč tome što su ljudi svjesniji nego ikad njezinih štetnih učinaka.
Nije ni čudo da su Mounjaro i Ozempic toliko popularni među pripadnicima generacije X u Ujedinjenom Kraljevstvu. Podaci s privatnog tržišta za Mounjaro pokazuju da osobe u dobi od 40 do 59 godina čine više od polovice korisnika, a prosječna dob korisnika iznosi 50,2 godine. Stariji korisnici češće ga uzimaju zbog kroničnih bolesti (dijabetesa, srčanih oboljenja) nego isključivo radi mršavljenja.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....