"Ma samo da mi je jedna kampica da se zagrijemo, da se sa ženom i djecom konačno naspavam“, tim je riječima Mirko Jurišić putem Jutarnjeg lista iz Gline zavapio za pomoći.
Sa suprugom i troje djece smjestio se kod rodbine u kući gdje je njih 19 živjelo u dvije sobe. Istog dana kada je njegov vapaj objavljen u Jutarnjem u popodnevnim satima kamp kućica je iz Zadra stigla u dvorište Jurišićevih.
„Djeca su konačno na toplom, možemo mirno spavati. Instaliran je i internet“, ozareno nam pričaju Mateja i Mirko Jurišić u dvorištu kad smo jučer na putu prema Glini stali kod njihove kuće. Mirko je pokraj kamp kućice napravio i priručnu kuhinju s peći na drva. Nakon teksta javili su im se i čitatelji i poslali im pakete pomoći za djecu.
U kamp kućici dočekala su nas vesela, razdragana dječja lica. „Vidite kako su sad sretni. Poslikajte ih“, govori nam mama Martina. U svoju kuću zapravo i ne ulaze. Nije sigurno. Mirko se više ni ne penje na krov uklanjati potrgane slomljene crjepove. „Sa svakim novim potresom odlomi se po neki komad. Ne mogu se više penjati“.
S kamp kućicom vratilo se i veselje u ovu obitelj. Djeca su na toplom a Mirko više ne spava u autu čekajući pomoć. Osmijeh se barem malo vratio na njihova lica.
