TISUĆE BEZ DOMOVA

‘Trebamo toplu odjeću i obuću, liječnike, deke, odvjetnike i hranu‘

Mile Mrvalj 
 Davor Pongračić/Cropix
Sve je više ljudi u teškoj financijskoj situaciji, a s epidemijom koja nas muči posljednjih mjeseci svaki dan je sve gore

Sve je više ljudi u teškoj financijskoj situaciji, a s epidemijom koja nas muči posljednjih mjeseci svaki dan je sve gore. S dolaskom zime posebno su pogođeni beskućnici, kojih je na ulici metropole više od 2000, ali mnoge obitelji doslovno više nemaju ni za kruh. Na sreću u nesreći, postoje još dobri ljudi koji pomažu onima kojima je najpotrebnije. Kad ih je već sustav zaboravio.

Jedan od njih je Mile Mrvalj (60), koji je i sam na ulici proveo tri i pol godine, spavajući po vlažnim i hladnim ruševinama. Danas kroz svoju udrugu Ulični fajter pomaže beskućnicima koji su u sličnom paklu koji je i on prošao. Kaže da je njegova pomoć čista improvizacija jer svatko ima svoj specifičan problem. No, svakome tko mu se javi odgovori.

Vreće za spavanje

"Mnogi me zovu, svatko je u svojim problemima, neki su financijske prirode, netko treba liječnika jer većina nema zdravstveno osiguranje, netko da mu se sredi dokumentacija. Gomila je to problema, a neke i ne mogu riješiti. Mentalne retardacije, sociopatija, alkoholizam, depresija... ", govori mi dok mu dobri ljudi donose vreće odjeće i obuće koje će on kasnije podijeliti beskućnicima. Oni su 24 sata na ulici, to im je najpotrebnije. Topla jakna, cipele, šal, kapa, rukavice - bez toga je nemoguće preživjeti na zimi. Također, trebaju vreće za spavanje ili nekakve pokrivače da se ugriju.

"Ja nisam imao pokrivač, spavao sam na nekoliko kartona. Ako imaš spužvu, štakori po njoj vrše nuždu i ona je stalno prljava. Ja sam zato svaka tri dana stavljao novi karton i stavljao bi ih preko dana uza zid. Imao sam jednu veliku jaknu i ona mi je bila pokrivač", priča Mrvalj. Ako ih itko može razumjeti, kaže, to je on.

Najčešće su beskućnici sami na svijetu. Pored dvojice dobrih još je petorica drugih s kojima je nemoguće ostvariti ikakvu normalnu komunikaciju, priča Mile. Ako mu i priđete, najčešće će vam reći 'Ostavi me na miru'. Ne zato što ne treba pomoć, objašnjava mi, nego zato što je u teškoj depresiji, više nikomu ne vjeruje i ne vidi izlaz. Najčešće su u toliko lošem stanju da se iz svog pakla sami ne mogu izvući.

Trebaju osobne iskaznice

Ako beskućnik ima osobnu tek onda može jesti u pučkoj kuhinji, a mnogi je nemaju. Također, bez papira se ne može boraviti u Kosnici, jedinom većem skloništu za beskućnike u Zagrebu. I onda im preostaju vožnje noćnim tramvajem i spavanje po napuštenim zgradama. Mrvalj je prije deset godina iz Sarajeva je došao u Zagreb, nakon što mu je tamo propala galerija koju je vodio. Na ulici, bez krova nad glavom, proveo je tri i pol godine, a čim je riješio svoj status, pokrenuo je udrugu Ulični fajter putem koje nastoji pomoći onima koji nisu bili njegove sreće.

O teškom životu beskućnika, koji je vodio na ulicama i po ruševinama metropole, prepričavao je građanima i turistima u sklopu ture "Nevidljivi Zagreb". Kroz svoju udrugu izdaje časopis "Fajter" i organizira niz akcija za pomoć beskućnicima, kojima pomaže i kroz radionice. Jedan je od rijetkih koji se uspio iščupati s ulice, ali kaže da mu i danas u ušima odzvanjaju grube riječi prolaznika poput "bježi odavde da te ne vidim!". Mrvalj kaže da je zahvalan bogu na životu koji je dobio i drago mu je što može pomoći onima koji možda imaju manje sreće nego on.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
22. listopad 2021 10:16