"Nemoj biti obični prolaznik u životu, budi zabavljač ulice koji okupi ljude oko sebe", ulomak je to iz knjige Jana Bolića "Život koji želiš živjeti", koja ovih dana izlazi iz tiska i bit će dostupna u knjižarama. Ovaj 25-godišnji Riječanin svoju četvrtu knjigu započinje biografski - rođen je kao zdravo dijete, a majka je primijetila da se razvija drukčije nego njegovi vršnjaci, s obzirom na to da nije prohodao. Dijagnosticirana mu je spinalna mišićna atrofija tip 2, koja stalno napreduje i onemogućava mu kretanje.
Odlučujuće za njegovo sazrijevanje bila je zdravstvena kriza nakon gripe u tinejdžerskoj dobi. Tad mu je život spasila medicinska sestra koja ga je oživljavala i proveo je dva mjeseca u bolnici na respiratoru. Od tada, Jan svoj život doživljava sa zahvalnošću i veseljem, svjestan da se u trenu sve može promijeniti. Svoje spoznaje o zdravlju i zahvalnosti, o životnim izborima, o odnosu prema ljudima, osjećajima, mentalnoj snazi i odgovornosti, Jan, koji piše jednim prstom po ekranu laptopa, objavljivao je na blogovima i sad je svoje zapise skupio u knjigu.
Spokojan i ispunjen život
Njegov život je fizički težak zbog nepokretnosti, ali ne pristaje na to da ga to određuje, iako uvijek netko mora biti uz njega jer apsolutno ništa ne može sam.
"Ako me mama ili baka, s kojima živim, ne probude, onda ih zovem mobitelom, iako možda sjede u kuhinji, zato što zbog traheotomije ne mogu govoriti ako nemam čep na kanili, a inače, kad spavam, nemam čep. Mama me odijeva jer ja ne mogu ni ruku dignuti u rukav. Isto tako i hlače, a na kraju i tenisice. To traje dobrih sat vremena, jer je to teški fizički posao, bez obzira na to što imam malo kilograma, nije lako", kaže Jan, koji unatoč svemu živi život koji želi živjeti.
"To je život življen u svojoj punini, ispunjen, sretan, duhovno bogat i spokojan. Život u kojem je važnija vlastita unutrašnjost od fizičkog izgleda, život u kojem volimo i u kojem smo voljeni. I život u kojem smo zahvalni na svemu, a najviše na nematerijalnom bogatstvu", kaže Jan.
I njega je, priznaje, vanjski svijet znao uznemiravati i rušiti mu unutarnji mir. Sad ga samo "iskopča".
"Posvetim se onome što mi hrani dušu. Pišem, čitam, pijem kavu i razmišljam", kaže ovaj divan mladić.