Od katastrofalne eksplozije BP-ove naftne platforme Deepwater Horizon prošlo je više od 16 godina, no morski život se u tom dijelu Meksičkog zaljeva skoro uopće nije oporavio. Uznemirujući su to nalazi najnovijeg istraživanja Sveučilišta Nova Southeastern.
Kad se 20. travnja 2010. nesreća dogodila, u more oko 66 kilometara od obale Louisiane, iscurilo je 134 milijuna galona nafte. Nakon incidenta, u razdoblju između 2011. i 2015. godine, broj riba smanjio se za 63,5 posto. Također, prema istraživanju objavljenom u ponedjeljak u časopisu PNAS, broj rakova i drugih člankonožaca, uključujući kozice i kril, pao je za 62 posto, dok se broj većih životinja, poput lignji i hobotnica, smanjio za 59,7 posto.
Znanstvenici su se usredotočili na takozvanu morsku zonu sumraka, područje dubokog mora koje je važno za opstanak brojnih vrsta, ali je prije nesreće na platformi Deepwater Horizon bilo slabo istraženo.
Voditeljica istraživanja Tracey Sutton sa Sveučilišta Nova Southeastern objasnila je da su znanstvenici 2011. godine - godinu dana nakon katastrofe - prvi put detaljnije procijenili stanje tog ekosustava. Pomoću mreža postavljenih na različitim dubinama i akustičnog sonara pratili su morski život od površine do dubine od 1500 metara.
Kada su se tri i pol godine poslije vratili na isto mjesto, koristeći jednaku opremu, otkrili su dramatičan pad broja životinja. Njihov broj smanjio se na samo četvrtinu do trećinu razine zabilježene 2011. godine.
„Uočili smo taj velik pad”, rekla je Sutton. Znanstvenici su zatim analizirali moguće prirodne uzroke, uključujući temperaturu, dostupnost kisika i hrane, ali nisu pronašli promjene koje bi objasnile takav trend. „Jedini događaj koji se podudarao s tim bilo je izlijevanje nafte. Zato smatramo da je ono najvjerojatniji uzrok pada broja životinja”, objasnila je.
Životinje nestale trajno
Kasnija mjerenja pokazala su da su populacije životinja ostale na niskim razinama. Blagi porast zabilježen 2022. i 2023. nije bio statistički značajan niti trajan. Osim podataka prikupljenih mrežama i sonarom, istraživači su analizirali i genetski materijal te utvrdili smanjenu genetsku raznolikost povezanu s parenjem u srodstvu.
Posljedice su se, kaže Sutton, mogle primijetiti i u sljedećim generacijama morskih životinja. One koje su preživjele početnu katastrofu apsorbirale su onečišćujuće tvari i prenosile ih u svoja jajašca, što je moglo dodatno ugroziti potomstvo.
Štetu morskom životu nisu uzrokovali samo nafta nego i kemijski disperzanti korišteni tijekom čišćenja. Koautorica istraživanja Isabel Romero sa Sveučilišta Južne Karoline objasnila je da disperzanti razbijaju naftu u sitne kapljice, čime se povećava izloženost organizama koji žive u dubljim slojevima mora.
Rita Colwell sa Sveučilišta Maryland, koja je vodila desetogodišnje istraživanje, a koje je s 500 milijuna dolara financirao sâm BP, smatra da bi u budućim intervencijama trebalo izbjegavati takve kemikalije i radije koristiti sredstva koja potiču rast mikroorganizama sposobnih razgrađivati naftu.
Mikroba na području izlijevanja nafte sve je manje, hranidbeni lanac ugrožen
Među najteže pogođenim vrstama bio je mali račić kril, čija se brojnost smanjila za 72 posto. Populacija svjetlećih riba pala je na trećinu prijašnje razine, a velike gubitke pretrpjele su i dubokomorske ribe morski paukovi.
„Riječ je o temeljnim vrstama u hranidbenom lancu. Njima se hrane gotovo sve druge životinje. Zato ne čudi što su se promjene proširile na cijelu zajednicu”, rekla je Sutton.
Istraživanje je pokazalo i koliko su povezani duboki dijelovi Meksičkog zaljeva s njegovim površinskim slojevima. Mnogi dubokomorski organizmi noću izlaze na površinu, dok predatori iz plićih voda zaranjaju u dubine.
„Jedno od naših najvažnijih otkrića jest koliko je cijeli Meksički zaljev, od površine do dna, međusobno povezan jer se životinje kreću gore-dolje”, istaknula je Sutton.
Rezultati su zabrinuli i znanstvenike koji nisu sudjelovali u istraživanju. Kaitlin Frasier iz Oceanografskog instituta Scripps upozorila je da se o dubokom moru još uvijek zna vrlo malo.
„Na neki način znamo više o svemiru nego o dubinama oceana. Budući da ta područja ne možemo vidjeti, postoji sklonost pretpostaviti da je sve u redu. No ovdje imamo jasan rezultat koji pokazuje da je nešto ozbiljno pošlo po zlu”, napisala je.
Frasier je 2024. objavila istraživanje koje je pokazalo da su se populacije kitova i dupina u Meksičkom zaljevu smanjile za čak 83 posto.
Boris Worm sa Sveučilišta Dalhousie upozorio je na razmjere dugoročnih posljedica.
„Zapanjujuće je da jedan kvar na naftnoj platformi može imati tako golem i dugotrajan učinak na tisućama četvornih kilometara, uz vrlo malo vidljivih znakova oporavka čak 13 godina nakon izlijevanja”, rekao je.
Worm i Colwell smatraju da bi posljedice katastrofe trebale poslužiti kao upozorenje u raspravama o dodatnom bušenju u dubokom moru i otvaranju novih naftnih platformi.
Jedna od najvećih ekoloških katastrofa u povijesti SAD-a
Eksplozija na naftnoj platformi Deepwater Horizon dogodila se 20. travnja 2010. godine i prouzročila jednu od najtežih ekoloških katastrofa u povijesti SAD-a. U nesreći u Meksičkom zaljevu poginulo je 11 radnika, a iz oštećene bušotine tijekom sljedećih 87 dana istekle su milijarde litara nafte i plina.
Platforma se nalazila oko 80 kilometara od obale Louisiane, na području bušotine Macondo, kojom je upravljao britanski naftni div BP. Samom platformom upravljala je tvrtka Transocean, a na bušenju su sudjelovale i druge kompanije, među njima Halliburton.
Do eksplozije je došlo tijekom radova na bušotini. Nafta i plin pod visokim tlakom nekontrolirano su prodrli prema površini, nakon čega je uslijedio niz eksplozija i požar. Na platformi se u tom trenutku nalazilo 126 ljudi. Osim 11 poginulih, još 17 radnika je ozlijeđeno.
Platforma je gorjela gotovo dva dana, a 22. travnja potonula je na morsko dno, duboko oko 1500 metara. Sigurnosni sustav koji je trebao zatvoriti bušotinu nije uspio zaustaviti istjecanje nafte.
87 dana nekontroliranog istjecanja nafte
Pokušaji zaustavljanja istjecanja u početku nisu uspjeli. Nafta je iz oštećene bušotine nekontrolirano istjecala sve do 15. srpnja 2010., kada je protok privremeno zaustavljen, a bušotina konačno zatvorena u rujnu.
Prema procjenama američkih institucija, u more je isteklo oko 3,19 milijuna barela nafte, odnosno približno 507 milijuna litara. Riječ je o najvećem izlijevanju nafte iz podmorske bušotine u povijesti SAD-a.
Naftna mrlja proširila se Meksičkim zaljevom, onečistila više od 2100 kilometara obale i ugrozila močvare, plaže, riblje populacije, morske kornjače, ptice i morske sisavce. Posljedice su pogodile i ribarstvo, turizam te lokalne zajednice koje ovise o moru.
U pokušajima sanacije korištene su različite metode, uključujući kemijske disperzante kojima se nafta razbijala u sitnije kapljice, kao i kontrolirano spaljivanje dijelova naftne mrlje. Unatoč velikim naporima, uklanjanje nafte i obnova ekosustava trajali su godinama.
Katastrofa je pokrenula dugotrajne sudske postupke i sporove o odgovornosti za nesreću. BP je 2016. objavio da su ukupni troškovi povezani s katastrofom dosegnuli 61,6 milijardi dolara, uključujući odštete, kazne, sanaciju i druge troškove.
Glasnogovornik BP-a Paul Takahashi rekao je da je nesreća „zauvijek promijenila” kompaniju.
„Uveli smo brojne promjene kojima želimo spriječiti da se takav događaj ikada ponovi”, rekao je.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....