ANN ARBOR - Prema svemu što smo do sada znali o medicini, u zadnjim trenutcima prije smrti, ključnu ulogu u šansama za preživljavanje igra srce - ako prestane kucati i krv prestane teči, ostatak tijela uskoro će se ugasiti. No, novo istraživanje provedeno na medicinskom fakultetu Sveučilišta u Michiganu razotkrilo je iznenađujuću činjenicu koja ukazuje da bismo mogli biti u krivu.
Proučavajući aktivnost mozga i srca u laboratorijskih štakora u trenutcima prije nego što bi životinje preminule od manjka kisika, znanstvenici su otkrili da bi njihovi mozgovi slali bujicu signala srcu koji bi prouzročili trajna i nepovratna oštećenja tog organa, i zapravo uzrokovali smrt životnje.
Kada su znanstvenici blokirali signale iz mozga, srce bi preživjelo duže.
Ako bi sličan mehanizam djelovao kod ljudi, liječnici bi mogli pomoći ljudima da prežive zastoj rada srca tako što bi prekinuli kemijske signale iz mozga.
- Ljudi se prirodno fokusiraju na srce, misleći da će, ako spase srce, spasiti i mozak, rekao je neurolog imo Borjigin.
- No, ako prekinete kemijske signale između mozga i srca, spasit ćete srce, što ide protiv gotovo sve poznate zdravstvene prakse, izjavio je Borjigin.
Njegov je tim već 2013. godine ustanovio da signali iz mozga preplave srce u trenutcima zastoja, vjerojatno u očajničkom pokušaju spašavanja srca. Borjigin čak vjeruje da je taj rafal signala iz mozga odogovoran za brojna svjedočanstva ljudi koji su bili klinički mrtvi - u situaciji gdje im je srce prestalo raditi a mozak je i dalje slao signale.
U istraživanju, čiji su rezultati objavljeni prošli tjedan u znanstvenom časopisu ‘Proceedings of the National Academy of Sciences,’ znanstvenici su inducirali srčani udar u štakora davajući im smrtonosne injekcije ili trujući ih ugljikovim dioksidom. Potom su snimali moždanu aktivnost uz pomoć elektroencefalografije (EEG) i srčanu aktivnost uz pomoć ehokardiografije (ECG). Mjerili su i signalne kemikalije prisutne u mozgovima i srcima štakora.
Kada bi srce i mozak postali sinkronizirani, znanstvenici su primjetili poplavu brojnih neurotransmitera, poput dopamina koji uzrokuje osjet ugode, i noradrenalina koji uzrokuje osjećaj budnosti. Ta bujica kemikalija mogla bi objasniti zašto ljudi koji imaju priče ‘s one strane kliničke smrti’ često opisuju ta iskustva kao ‘stvarnija od stvarnosti.’
U štakora, aktivnost srca i mozga ostali bi sinkronizirana sve dok srce ne bi došlo u stanje ventrikularne fibrilacije, u kojem se srčane klijetke trzaju umjesto da pumpaju krv.
Kada su znanstvenici zaustavili tok kemikalija iz mozga do srca, to bi odgodilo ventrikularnu fibrilaciju, a životinje bi preživjele tri puta duže neko štakori kod kojih nisu blokirale signale.
Borjigin ipak ističe kako sve što su otkrili vrijedi za štakore, a tek se treba pokazati jesu li te spoznaje primjenjive na ljudima.