Što bi bilo da izrael ne štiti željezna kupola? Pokolj!

Krvavi sukobi u Gazi, koji su se razbuktali nakon otmice i ubojstva trojice izraelskih tinejdžera, traju od 8. srpnja. Tada su Izraelske obrambene snage pokrenule operaciju “Zaštitni rub”.

Uz egipatsku suradnju, izraelske snage već sedam godina održavaju gotovo potpunu blokadu pristupa Gazi koja je jedno od najgušće naseljenih područja na svijetu. U uvjetima tako guste naseljenosti nemoguće je izbjeći civilne žrtve u konvencionalnoj vojnoj operaciji, pogotovo s obzirom na količinu vatrene moći koju koriste Izraelske obrambene snage. Dosad je u njihovim vojnim operacijama poginulo više od 1500 Palestinaca, većinom civila.

Hamas se, doista, skriva među palestinskim civilima, koristi žive štitove, skladišti oružje u školama, bolnicama i džamijama te onda raketira izraelske civilne mete. S druge strane, izraelske snage, također, napadaju civilne mete, uključujući i jednu UN-ovu školu, te vrše udare na civilne domove, što su glavni uzroci zastrašujuće velikog broja civilnih žrtava.

Izraelske su žrtve razmjerno vrlo male - nekoliko desetaka vojnika i tri civila. Za taj golemi nerazmjer u civilnim žrtvama, unatoč intenzitetu sukoba i gotovo svakodnevnom Hamasovu raketiranju Izraela, zaslužan je izraelski raketni sustav Iron Dome (Željezna kupola). Iron Dome je C-RAM (Counter Rocket, Artillery and Mortar) sustav, namijenjen obrani od raketa, topništva i minobacača.

Taj je sustav i bio razvijen upravo zbog dugogodišnjih terorističkih raketnih napada na izraelske gradove, a katalizator projektu njegova razvoja bio je rat u Libanonu 2006. Tada je Hezbolah iz južnog Libanona ispalio na Izrael između 4000 i 4500 raketa. To je oštetilo oko 12.000 zgrada, pri čemu su ubijena 43 civila, dok ih je 75 teško ranjeno. Nedugo potom započet je program razvoja Iron Domea s ciljem neutralizacije neprijateljskih raketa prije nego što stignu na cilj. U tome se ovaj sustav dokazivao od 2011. godine kada je postao operativan.

Jedna bitnica Iron Domea sastoji se od radara, kontrolne postaje i nekoliko lansera, najčešće tri do četiri. Lanseri su bez posade i njima se upravlja putem sigurne bežične veze, a svaki raspolaže borbenim kompletom od 20 presretačkih raketa Tamir. Premda su bitnice grupno raspoređene, moguće je raštrkati pojedine njihove elemente radi boljeg “preživljavanja” sustava. Inače, svaka bitnica štiti urbano područje od oko 150 četvornih kilometara.

Koliko je javnosti poznato, zasad je u Izraelu operativno devet bitnica, a planirana je nabava još šest. Cijena bitnice kreće se oko 50 milijuna dolara, dok pojedinačno presretanje košta dvadeset tisuća dolara. To je još uvijek mnogo skuplje od cijene jedne Hamasove rakete Qassam ili Grad, pa stoga Iron Dome ne presreće svaku ispaljenu raketu, nego samo one čija putanja vodi prema naseljenim područjima.

Prva izraelska bitnica postala je operativna 2011., a 7. travnja uspješno je presretnuta i uništena raketa Grad iznad Aškelona. Bilo je to prvi put da su Izraelske obrambene snage uništile neprijateljsku raketu u zraku. Sutradan su presretnute i uništene još četiri rakete.

Palestinski militanti pokušali su promijeniti ciljeve napada kako bi izbjegli Iron Dome, a 21. kolovoza 2011. napali su Be’er Shevu sa sedam simultano ispaljenih raketa, u pokušaju da zasite obranu. Ipak, Iron Dome je uništio sve osim jedne rakete, koja je ubila jednu osobu.

Učinkovitost tog sustava pokazala se u svakodnevnoj obrani od palestinskih raketa koje pljušte po Izraelu otkako je počela operacija “Zaštitni rub”. Prema dostpunim informacijama, Iron Dome je oborio oko 87 posto svih raketa ispaljenih na izraelska urbana područja od početka aktualnog sukoba u Gazi.

Iron Dome je dio integriranog, višeslojnog sustava proturaketne obrane koji spada pod Izraelsko zapovjedništvo za protuzračnu obranu, a koje je ustrojbeni dio Izraelskog ratnog zrakoplovstva.

Najviši sloj tog sustava predstavlja protubalistički raketni sustav Arrow 3, namijenjen obrani od balističkih projektila srednjeg i velikog dometa. Arrow 3 je egzoatmosferski sustav koji balističke projektile presreće i uništava u svemiru, u takozvanoj mid-course fazi leta. Presretačka raketa ne nosi konvencionalnu bojnu glavu, nego metu uništava golemom kinetičkom energijom izravnog pogotka. Zanimljivo je da presretač može biti lansiran u dio svemira prije nego što se odredi smjer kretanja cilja. Kada se to utvrdi, presretač se preusmjerava na metu. Budući da djeluje u svemiru, pretpostavlja se da se Arrow 3 može koristiti i u protusatelitskoj ulozi.

Sljedeći sloj je Arrow 2, protubalistički raketni sustav koji je optimiziran za presretanje balističkih ciljeva u stratosferi, a upotpunjuje ga nešto stariji sustav MIM-104 Patriot. Valja naglasiti da sustavi Arrow nisu namijenjeni klasičnoj protuzračnoj obrani, dakle nisu prilagođeni uništavanju zrakoplova ili helikoptera.

Srednji sloj izraelske protuzračne obrane činit će još jedan novi sustav čiji se razvoj privodi kraju. To je David’s Sling - Davidova praćka - koji će zamijeniti dotrajale PZO sustave srednjeg dometa MIM-23 Hawk, a poslije i MIM-104 Patriot. David’s Sling će moći presretati rakete na većim udaljenostima od Iron Domea, koristeći presretačke projektile Stunner. Oni veći domet postižu zahvaljujući naprednom raketnom motoru koji se tijekom leta u više navrata pali i gasi, omogućujući učinkovitije upravljanje kinetičkom energijom rakete. Koliko je poznato, David’s Sling koristi hit-to-kill sustav, odnosno rakete ne sadrže skupu, eksplozivno-fragmentirajuću bojnu glavu poput Iron Domea, nego ciljeve uništavaju kinetičkom energijom direktnog pogotka. U konačnici, to smanjuje cijenu borbenog djelovanja.

Idući sloj predstavlja sam Iron Dome koji uništava topničke i minobacačke granate te rakete na malim udaljenostima.

Na kraju, u zadnjem sloju obrane bit će još uvijek eksperimentalni Iron Beam. Za razliku od ostalih slojeva izraelske proturaketne obrane, ovaj je oružje usmjerene energije, odnosno visokoenergetski laser dometa do sedam kilometara, čija je zadaća uništavati granate i rakete koje su premale da bi ih presreo Iron Dome. Sekundarna namjena mu je uništavanje bespilotnih letjelica. Prema objavljenim podacima, Iron Beam je uspješno uništio više od 100 vježbovnih ciljeva. Tom oružju je potrebno četiri do pet sekundi paljbe kako bi laserska zraka uništila metu. Prednosti tog energetskog oružja su mnogo manja cijena po uništenoj meti nego za klasični raketni sustavi i neograničeno streljivo. Ipak, postoje neki problemi: to je, za sada, relativno dugo vrijeme uništenja pojedinog cilja, a i zbog prirode lasera, značajni negativni utjecaj imaju loši vremenski uvjeti poput kiše, oblaka i magle koji raspršuju i oslabljuju lasersku zraku, a kroz koje klasični kinetički projektil prolazi kao da ih nema.

Izraelsko nebo je jedno od najbolje branjenih na svijetu i nesumnjivo će tako biti i u budućnosti, zahvaljujući moćnom Izraelskom ratnom zrakoplovstvu, ali i proturaketnim i protuzračnim sustavima koje smo spomenuli te izvanrednoj visokotehnološkoj bazi za razvoj budućih generacija sustava PZO-a. Izraelska protuzračna obrana svoj posao radi izvanredno, čemu svjedoči izrazito malen broj izraelskih civilnih žrtava, u skladu s pošalicom koja se ponekad može čuti. Naime, dio časnika u Zapovjedništvu za protuzračnu obranu su neuspjeli kandidati za izraelske vojne pilote pa se ponekad kaže da je neslužbeni moto protuzračne obrane “ako ja ne letim, nitko neće letjeti”.