Odabirom Pave Barišića za ministra znanosti i obrazovanja Andrej Plenković je, kako to izgleda na prvu, sam sebi bacio klipove pod noge. Doveo se u situaciju da je od općeprihvaćenog političara kojega su, uvjetno rečeno, i lijevi i desni dočekali s olakšanjem jer je umirio i unormalio političku scenu postao usporediv sa svojim prethodnikom.
Ne misli li da je odabirom Barišića dobio svoga Crnoju - pitao je Plenkovića tijekom saborske rasprave o novoj Vladi SDP-ovac Željko Jovanović i time neizravno povukao paralelu između njegova i Karamarkova kadroviranja. Očekivano, Plenković je stao iza svog odabira replicirajući kako Pavo Barišić ima njegovo povjerenje i kompetencije za dužnost koju mu je namijenio. - Budući ministar, koji je i pravnik, filozof i germanist, ima sve reference i iskustvo da taj posao obavi kvalitetno i ima moju podršku - nepokolebljivo je odvratio Plenković.
Jasno je da se Crnoju i Barišića ne može uspoređivati. Dok se prvi jedva izražavao i s teškom mukom formulirao rečenice, drugi ima zavidan vokabular. Njegovo je obrazovanje vrlo široko, a i karijera je za pohvalu. S te je strane Andrej Plenković potpuno u pravu - Barišićev CV je vrlo dobar, takav da nema mjesta prigovoru da je kompetentan za ministra koji bi tijekom mandata trebao postaviti temelje i dati zamah reformi cijelog obrazovnog sustava. No, tu je onaj vražji "ali"! Sve bi to bilo lijepo i dobro kada bi se o Barišiću moglo govoriti samo u okviru podataka koji upotpunjuju CV. Ali se ne može. Riječ je o čovjeku o kojemu je znanstvena zajednica, ali i šira javnost, stekla sliku i na temelju nekih drugih "vještina". A to je opetovana sklonost muljanjima, kićenju tuđim perjem i stvaranju animoziteta.
Barišić za sobom vuče repove iz vremena kada je već obnašao dužnost u Ministarstvu znanosti i obrazovanja, i to kao pomoćnik bivšeg HDZ-ova ministra Dragana Primorca. Tada je prokazivan zbog uzimanja dvostrukih dnevnica, otkriveno je kako je na simpozij vodio svoju tajnicu, da je protivno pravilima kao pomoćnik ministra u vrijeme dok mu je status na Institutu za filozofiju bio zamrznut napredovao u više zvanje, da je istodobno bio predavač na više kolegija, da je uzeo povlašteni kredit Sveučilišta u Splitu za kupnju stana premda je bio stambeno zbrinut...
Očekivano, Pavo Barišić sve to demantira, govori da ništa od navedenog nije istina i ne nalazi ništa sporno u svome imenovanju. Slično je reagirao i Crnoja kada ga se prozivalo jer je uzeo povlašteni braniteljski stambeni kredit, a novac iskoristio u druge svrhe. Ni Crnoja nije razumio u čemu je problem, zašto ga se proziva, zašto galama ako je malo smuljao i neistinito prijavio prebivalište te manipulirao sa zdravstvenim kartonom i ocjenom radne sposobnosti.
A upravo je to - sklonost muljanjima ono što povezuje Barišića i Crnoju i što je u startu diskvalificirajuće za svakoga tko je u konkureniciji za bilo koju javnu dužnost, kamoli ministarsku. Tu se ne radi o ideologijama kamo dio političkih analitičara nastoji usmjeriti priču. Nema mjesta usporedbi Barišića s novom ministricom kulture Ninom Obuljen niti se može provući teza kako su oboje osporavani s ideoloških pozicija, s tim da Barišić ne paše ljevici, a Obuljen desnici. Barišića nije trebalo imenovati članom Vlade iz istih razloga zbog kojih je svojedobno pao Crnoja, pa i ministrica kulture u Vladi Zorana Milanovića, HNS-ovka Andrea Zlatar-Violić. I ona je morala otići kada se otkrilo da si je isplaćivala dnevnice za putovanja na koja nije odlazila, a onda kasnije taj novac vraćala u blagajnu. Zlatar-Violić također je imala sve reference za dužnost koju je obnašala, i njen CV je bio besprijekoran, ali je pokazala sklonost muljanjima i morala napustiti Vladu.
Izborom Barišića za ministra znanosti Plenković je zbunio dio javnosti koja je bila uvjerena da se njemu ovakvi gafovi ne mogu dogoditi. Međutim, Barišić nije gaf, već je prije svjesni Plenkovićev izbor. Odlučio se za osobu čije su reference nesporne, s kojom osobno nema nikakvo loše iskustvo i koja, što se nikako ne treba zanemariti, uživa podršku Plenkovićevih vrlo bliskih suradnika u politici, poput Vladimira Šeksa. Nadalje, ispravno računa s tim da će se nakon početne usporedbe s Crnojom, tenzije i negodovanja oko ministra znanosti ispuhati i brzo pasti u drugi plan. Kada se počne pisati proračun i počne govoriti o poreznoj reformi, mediji se više neće baviti Hasanbegovićem, Ninom Obuljen, ali ni Barišićem.
Ostaje samo jedna "sitnica". Pavo Barišić nije dobro prihvaćen u vlastitoj sredini. O njemu su se mnogi negativno očitovali, od akademika Vlatka Silobrčića, preko bivše ministrice Ljilje Vokić do kolega s kojima je radio. A trebao bi im se nametnuti kao autoritet i provesti reforme koje su u programu Vlade istaknute kao prioritet.