Josipa Kovačević i Hrvoje Buševec: Hrvoje, hvala ti zato što si tu deset godina

Ispričat ću vam jednu bajku... Djevojka je upoznala mladića, zavoljela ga je. On je bio sve što je priželjkivala: inteligentan, volio je djecu, sanjao o velikoj obitelji, bio je bogat i drag, imao je smisla za humor, bio je nesebičan, darežljiv, skroman i pun ljubavi za sve oko sebe... Vjenčali su se, dobili djecu i živjeli sretno do kraja života...

Da, to je kao što sam već spomenula - bajka.

A sada ću vam ispričati našu priču koja možda i nije bajka, ali je dokaz postojanja ljubavi...

Kad sam bila mlađa, najviše sam voljela biti zaljubljena. Zaljubljenost me tjerala na učenje u školi, na želju za napredovanjem, ali i na sanjarenja i maštanja o tome što sve mogu i što hoću. Oduvijek sam voljela imati uz sebe nekog tko me ispunjava. Istina je da sa 17 godina koliko sam tada imala nisam ni sanjala da ću upoznati nekog tko će mi se zavući pod kožu kao što je to učinio Hrvoje. I da će on postati i ostati onaj koji i mene čini boljom osobom.

Zaveo je sve moje tada najbolje prijateljice. Svi su me zafrkavali da sam i ja napokon došla na red. Ali ja sam mislila da ću se i ja, kao i one, malo družiti sa simpatičnim dečkom, a onda krenuti dalje... Hrvoje je jako neobična osoba. Ima ogromno srce i dušu. Neiskvaren i iskreno dobar.

To je ono čime me je razoružao već kod našeg prvog susreta. Voljela sam provoditi vrijeme s njim, uvijek je bilo zabavno, puno smo se smijali i kako je vrijeme odmicalo, shvatila sam da sam zavoljela tog posebnog dečka uz kojeg se sve ostalo činilo manje bitnim. Brzo je postao moj najbolji prijatelj.

Bio je uz mene u sretnim trenucima, ali i kad mi je bilo najteže. Imali smo uspona i padova, boljih i loših odluka, većih i manjih prepirki, čak smo se nakratko i razdvojili, ali ipak smo osjećali isto. Kako ukratko sastaviti 3650 dana ljubavi? Pokušat ću ovako:

Hrvoje, hvala ti što me poznaješ i razumiješ, što imaš strpljenja za sve moje mane jer si tu uvijek kad te trebam, što nisi odustao od mene, što me uvijek nasmiješ, što znaš čitati između redaka, jer si iskren i dobar, što me savjetuješ, što si mi najbolji prijatelj, što si vjeran, za lijepe trenutke, za svaki osmijeh, za svaku suzu, za deset prekrasnih godina...