Danas Pavao svog učenika Timoteja kao upućuje na stanovitu možda i neumjerenu upornost: “Zaklinjem te pred Bogom i Kristom Isusom, koji će suditi žive i mrtve, zaklinjem te pojavkom njegovim i kraljevstvom njegovim: propovijedaj Riječ, uporan budi - bilo to zgodno ili nezgodno - uvjeravaj, prijeti, zapovjedaj sa svom strpljivošću i poukom. Jer doći će vrijeme kad ljudi neće podnositi zdrave nauke, nego će sebi po vlastitim požudama nagomilavati učitelje kako im godi ušima; od istine će uho odvraćati, a bajkama se priklanjati” (II Tim 4,1-4).
U današnjim misnom ulomku Matejeva evanđelja (Mc 12,38-44) Isus je također neugodno jasan. Upozorava da ima vjerskih službenika, pismoznanaca, kojima je više do toga da ljudi časte njih nego Boga. “Čuvajte se pismoznanaca koji rado idu u dugim haljinama, vole pozdrave na trgovinama, prva sjedala u sinagogama i pročelja na gozbama”.
Nije samo riječ o mogućem poštovanju koje vjernici rado iskazuju svojim poglavarima, nego o oholosti i koristoljublju jer Isus za te ljude još kaže: “Proždiru kuće udovičke, još pod izgovorom dugih molitava”.
Kad treba razlikovati na koga to Isus upozorava, posebno je važno baš to koristoljublje. Tko je istaknut kao pobožan pa time stječe sklonost svijeta koji ga pomaže, pobožnost mu je sumnjiva.
Kao da je najopasnija navodna poniznost koja se zna dobro naplatiti. I navodno siromašna halja, odjeća, može biti krinka pohlepne oholnosti.
Nije slučajno to Isus govorio u ono doba, niti je slučajno zapisano u Sveto pismo, da to svi naraštaji vjernika - i crkvenih službenika - pamte kao Božje upozorenje do kraja povijesti! Crkva ako hoće Isusa svjedočiti, mora biti odlučna, ponizna i siromašna.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....