Opasna i divna sloboda

Učeni vjernik Gamaliel upozorio je židovsko Vijeće koje je pošlo suditi Isusovim apostolima: “Ako je taj nauk ili to djelo od ljudi - propast će, ako li je pak od Boga, nećete ga moći uništiti - da se s Bogom u ratu ne nađete” (Dj 5,38b). Lako se je moćnima s Bogom zaratiti - zlo nanijeti makar na kraju izgubili. A Gamaliela, nažalost, nije bilo pred mnogo sudova inkvizicije...

Do zabune lako dolazi. Tako rekoh da Isus ne oduzima grijehe nego da ih uzima zajedno s nama nositi. Neki se odmah zbuniše - jer zar Isus nije “Jaganjac Božji koji oduzima grijehe svijeta”?

Isus grijehe doista uzima da ih ponese u svoju smrt. Pavao piše: “Njega koji ne okusi grijeha Bog za nas grijehom učini” (2Kor 5,21). Ali važno je upozoriti da Isus podnosi kaznu za ono za što nije osobno kriv.

Drukčije se čovjek i cijelo čovječanstvo ne može osloboditi prokletstva grijeha. Grijeh je, naime, nešto vrlo ozbiljno. On izravno niječe Božji naum, niječe stvaranje svijeta i pobožanstvenje čovjeka. To je jedva shvatljiva snaga slobode zla - bez koje slobode čovjek ne bi bio sličan Bogu, ne bi bio čovjek.

To se odnosi na svako razumno i slobodno stvoreno biće gdje god i kad god živjelo. Ali - stvorivši tako opasno bogoliku slobodu Bog je morao i preuzeti odgovornost za njezinu moguću zloporabu. Tu je ulogu vječno preuzeo Bog Sin - druga božanska osoba - koji će postati čovjekom da bi mogao na sebe preuzeti svu ljudsku odgovornost. Njemu se pridružuju svi koji slobodno trpe - nedužni i grešni - protiv svih grijeha svijeta. Taj se sukob trajno događa, u njemu sudjeluju svi koji trpe zajedno s Isusom - znali ili ne znali za Isusa.

Ovo shvaćanje grijeha i preuzimanje odgovornosti za grijehe što se vrši posebno patnjom nevinih poput Isusa - u temelju je cijele stvarnosti - što god tko o tome znao ili ne znao. Snagu za to uspješno protivljenje grijehu svaki patnik prima od žrtve Bogočovjeka - makar nikad za njega ne čuo. Isus se zato u ključnim trenucima predstavlja kao Sin Čovječiji - kao Čovjek za svakoga čovjeka.