Sudite je li pred Bogom pravo slušati radije vas nego Boga” - kažu Petar i Ivan predstavnicima vlasti koji im zabranjuju naučavati u ime Isusovo - čitamo danas u ulomku DJ 4,13-21. Tako će hrabro govoriti i predstavnicima crkvenih vlasti neki koji su se u srednjem vijeku, u doba inkvizicije, proglašavali Božjim svjedocima. Mnogi su takvi proglašeni krivovjercima - poput Jana Husa, Girolama Savonarole i Markantuna de Dominisa - hrabro gorjeli na lomačama izvikujući Vjerovanje. Vjerojatno su mislili da se ponašaju kao i Petar i Ivan u Jeruzalemu.
Ova usporedba može za današnje pravovjerne biti sablažnjiva - ali kako je zaobići? Prvi Papa, apostol Petar, proglašuje, eto, načelo slobode savjesti. Čovjek mora svjedočiti ono zašto je uvjeren da od Boga dolazi.
Danas bismo opravdano upozorili da vjernik mora znati tko mu govori u Božje ime i da to mora prihvatiti. Da, ali samo ako to svojom sviješću i savješću zaključi. Na tom području savjesti mora vladati potpuna sloboda. Ali, tko tu slobodu traži, mora je i davati. Mora biti spreman da će neki drugi zastupati drugačija mišljenja i vjerovanja.
Dugo je trebalo dok to jasno načelo prvoga Pape postane opća nauka i praksa Katoličke crkve. Da, netko će opravdano primijetiti da tako evanđeoski snažni mogu biti samo oni koji su politički slabi - da se tako u ime Božje vlastima mogu suprotstaviti samo oni koji nisu na vlasti. Blaženi Alojzije Stepinac je najbolji primjer.
Na kraju će načelo prvoga Pape biti potpuno ostvareno samo ako slobodna Crkva zaživi u zaista slobodnoj državi. Ako su sve lomače svih inkvizitora bile svjetionici tog budućeg uspjeha - napokon će se očitije nazreti lice Kraljevstva Božjega već na ovom svijetu.
Katolici koji su se s Ivanom Pavlom II. usudili osuditi sve inkvizicije imat će onda pravo radovati se slobodi. A u toj slobodi bit će sve više moguće prepoznavati i prihvaćati pravo Evanđelje.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....